PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 4.
141
20
15
10
5
30
skim bićima koja uvijek postoje na isti način i koja su nužna; Aris-
totelu je pak znanost o općem, sabranom iz nepostojanog poje-
dinačnog koje nije nužno i ne postoji uvijek na isti način. To je
druga i najveća razlika između dijalektike jednoga i drugoga.
Pribrojimo i treću. Aristotel kao oruđe znanosti uzima dokaz,
a Platon definiciju. Koji od dvojice bolje, neka se istina izvede ov-
dje. Dokaz kakav je Aristotel opisao, ne ćemo naći ni u jednom
rodu stvari: niti u onim prvim odvojenim bićima koja, ili nema-
ju nikakva uzroka ili, ako imaju neki, on nije sam po sebi tako
poznat da bi mogao biti počelo dokaza: niti u prirodnim stva-
rima, koje nisu nužna bića nego ponajviše pojavna, a niti opća
niti po sebi poznata; ne ćemo ga naći niti u matematičkom u ko-
jem, bilo da ga se stavlja u dušu, bilo također izvan nje, u svim
euklidovskim, pergejevskim
10
, arhimedovskim, ptolemejskim i
knjigama drugih matematičara nećemo naći nijedan <dokaz> po
onim uvjetima. A mnogo manje u ljudskom životu, koji ne sa-
drži nikakvu nužnost. Iz toga po nužnosti slijedi da se ne može
izvesti nikakav dokaz, a time i nikakva znanost, ako samo dokaz,
kako hoće gotovo svi peripatetičari, uspostavlja znanost. To će
biti plod dviju
Analitika
koje su nam bile predane uz najveći trud,
tako da nakon beskrajnih napora, poslije nerazrješivih labirinata
ne možemo doći do nikakve znanosti.
Platon na mnogo mjesta tvrdi da definicije svake pojedine
stvari pribavljaju znanost, a tvrdio je da je divizija najpogodnije
oruđe da bi se pronašla. Aristotel ovu <diviziju>
11
podcjenjuje te
je otvoreno s mnogo truda nastoji uzdrmati u zadnjoj knjizi
Ana-
litike,
onu <definiciju> iz zasjede oslabljuje. Jasno je, doduše, da
on definiciju vrlo cijeni, jer je čini ili počelom dokaza ili dokazom,
koji se razlikuje po položaju, ili konkluzijom dokaza. Ali premda
o njoj govori tako uzvišeno, kaže da njome ne postižemo nikakvu
znanost, jer se <u njoj> ne nalazi nikakav dokaz.
10
U tekstu stoji Sergaeis (…) libris, no to je očita tiskarska pogreš-
ka. U nizu u kojem se navodi zajedno s arhimedovskim i ptolemejevskim
knjigama očito je da se radi o grčkom matematičaru Apoloniju iz Perge ili
Pergeju.
11
Usp. ARIST. APo. 91b.12 – 13 Ἀλλὰ μὴν οὐδ΄ ἡ διὰ τῶν διαιρέσεων
ὁδὸς συλλογίζεται.
25
