PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 4.
133
20
25
5
je Aristotel preuzeo, što odbacio, što je sam pronašao. Pošto je na
početku 7. knjige
Države
opisao onu špilju, a naše duše, koje su
zatvorene u ovom tijelu, izjednačio s onim stanovnicima špilje,
koji ne motre same stvari, nego sjene koje se pričinjaju, unosi ove
riječi: »To dakle, kako se čini, ne bi bilo okretanje pločice
5
, nego
je to odvođenje duše iz nekog noćnog dana; ona kreće na istinski
povratak biću, za koji kažemo da je istinska filozofija.«
Filozofija, dakle, prema Platonovu mišljenju, motri biće, što
smo na gornjem mjestu primijetili i u Aristotela. Ali je značenje
bića Platonu sasvim drugo od onoga Aristotelova. Aristotelu je
biće
ὁ ἐστί͵
sve ono što jest. To je isto na jedan način Platonu u
Fe-
donu
: »čime označujemo to što jest.« U drugom značenju govorio
je o tom istom biću:
περὶ αὐτοῦ τοῦ καλοῦ
6
, o samom lijepom,
samom dobrom, pravednom i pobožnom, čime on podrazumije-
va ideje; njemu je dakle biće ideja. Tako u 7. knj.
Države
na onom
mjestu piše: »Koji bi, Glaukone, bio nauk koji vuče [317] dušu od
nastalog k biću?« – na temelju pitagorovskog i parmenidovskog
razlikovanja između bića i onog nastalog; isto tako i u onome
što slijedi u
Timeju
: Parmenid i Timej su to razlikovali tako da su
bićem
zvali ono što je uvijek, a
nastalim
sva tijela.
Aristotel u 1. knjizi
O biću
pod imenom
biće
obuhvaća tjeles-
nu supstanciju i ostale njezine akcidente, obuhvaćene u devet
kategorija. Tako je za Arisotela
biće
što je onima
ono nastalo
; Ari-
stotelu se njegova
Filozofija
bavi tim
bićem
, a
Mudrost
odvojenim
bitima
. Čini se da se one po njegovu nauku nikako ne mogu obu-
hvatiti kategorijama.
5
Ostraci fuerit revolutio –
περιστροφὴ ὀστράκου – okretanje pločice
ili izgon? Držim da to nije aluzija samo na igru s pločicom na kojoj piše:
dan i noć, nego prije svega na ostracizam, uredbu po kojoj se u Ateni mo-
gla protjerati nepoćudna osoba. Naime, riječ je o izvođenju duše iz mraka,
iz neznanja, mnijenja u spoznaju. To izvođenje je u prvi čas neugodno i
može se protumačiti kao
izgon
iz onog poznatog i zaštićenog
,
ali je zapravo
vođenje k svjetlu, povratak k biću.
6
Usp. PLATO, Phd. 75.c.11.
10
15
