PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 4.
145
10
5
slijep da ne bi vidio da zbog ove četiri stvari treba dati prednost
definiciji, koju je Platon isticao, ispred dokaza, Aristotelova pro-
nalaska? [319]
Iznesimo ovdje Platonova mjesta o definiciji. U
Ljubavnicima
ima ovo: »Što, dakle, rekoh, zar ti se čini da netko može znati
bilo koju stvar, da li je lijepa ili ružna, za koju od početka ne zna
što je?« To je pitanje
da li je
, a onda dolazi odmah
što je
: »Znaš li,
dakle, rekoh, što je to: filozofirati? Dakako, reče. Što je dakle?«
U
Lahetu
piše: »Naime, ako ne bismo znali samo to, što je vid ili
što je sluh, jedva bismo bili savjetnici koji nešto vrijede.« Zatim
poslije: »Dakle, zar to ne treba biti: znati što je vrlina?« I: »Kad
nešto znamo, zar ne ćemo i reći što je?« I na početku
Menona
:
»Za ono što ne znam što je, kako ću spoznati kakvo je? Čini li ti
se mogućim da onaj koji uopće ne poznaje Menona, znade je li
lijep ili bogat ili plemenit?« To je ona treća kvestija četvrte knjige
Analitike
. U
Fedru
je pak jasno naučavao da prije nego pristupi-
mo definiciji, moramo razlučiti homonimnost riječi. Nije to samo
propisao, nego je i samim djelom učinio tražeći definicije ljubavi
i ljubavnog zanosa. Kako ćemo je tražiti uči, ovako: »Gledajući
15
