PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 4.
121
5
li isti s onim kojeg zovu materijalnim, o kojem tvrde da je aktual-
no bez ikakve forme, ali je potencijalno sposoban sve ih primiti,
baš kao i ona materija iz koje je izveden, te da mu stoga nikakve
forme stvari nisu bitno urođene; zato se u tim logičkim knjigama
trudio pokazati da su isprazna ona sjećanja na znanja. Naučava
da su znanosti svježa i sasvim nova saznanja koja najprije stječe-
mo posredstvom osjetila kao pojedinačna, a onda njegovim dje-
lovanjem postaju opća.
Razlika između Platonove i Aristotelove dijalektike
[na margini]
Prva je to i najvažnija razlika u dijalektici između Platona i
Aristotela. Prve dvije sukladne teze: da prva znanja potječu od
osjetila, a da je znanost učinak logički vezan s uzrokom. O tom
poslije jasnije.
Opis
dijanoje
[na margini]
Onu moć duše koja od pojedinačnih, posredstvom osjetila
primljenih znanja, ona opća ili ponovo otkriva ili tvoreći ih pri-
dodaje i uzroke i učinke ili povezuje ili nadovezuje, jedan je i
drugi svojim jezikom nazvao
διάνοια
,
dijanoja
; tim ćemo se ime-
nom i mi također nadalje služiti jer se latinski ne može potpuno
izraziti. Tu je
dijanoju
Platon u
Sofistu
ovako opisao: »Zar nisu
dijanoja
i govor isto?« Ne zovemo li to samo
dijanoja
, osim što je
ona u duši razgovor sa sobom nastao bez glasa? A malo kasnije:
»
Dijanoja
je razgovor duše same sa sobom.« Kakav je taj dijalog,
10
15
20
