PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 4.
117
kleveta. Doduše, Plotin, Porfirije, Jamblih, Sirijan i Proklo nisu
propustili da tijekom komentiranja usput nešto ubace u prilog
Platonu, ali se nije našao nitko, tko bi otvoreno preuzeo zadatak
da otkrije klevete protiv tvorca njihove filozofije, koje je izmislio
Aristotel, i da ga od njih obrani.
Zbog toga smo mi, premda se ni u čemu ne možemo uspore-
diti s tim veoma istaknutim muževima, odvažna duha preuzeli
na sebe taj zadatak, ne zbog drugog razloga, nego zbog nastoja-
nja i ljubavi prema istini. Dolikuje da o toj istini posebnu brigu
vode filozofi, ako smo još dostojni toga imena. Također i zato da
priznamo istinu, jer u nama potiče neku pravednu ljutnju, zbog
tako zlobnog, oštrog i ogorčenog nastojanja proganjanja i čeru-
panja prečasnog starca, koji je još za njega vrlo zaslužan – od
tog sasvim nezahvalnog učenika. To je ne samo drsko i pogrdno,
nego i najočitije neistinito. Ta se neistinost ne će jasno pokazati
ovom našom tužaljkom, nego, na osnovi stvari same, tj. na te-
melju usporedbe Aristotelovih riječi, misli, kleveta s Platonovim
riječima i tvrdnjama. Zbog toga krenimo na samu stvar i pripre-
mimo se za ovu od svih najsjajniju raspravu.
Ime dijalektike
[na margini]
Na prvom mjestu pozabavimo se s dijalektikom, kao vodi-
teljicom svih drugih znanosti, u kojoj je Aristotel bio suzdržaniji
Platonov tužitelj, na manje ga, naime, mjesta nego drugdje, otvo-
reno pobija, ali potajno ne slažući se s njime u mnogim stvarima,
ne odobrava Platonovo dijalektičko učenje. Odgovara mi da u
ovoj knjizi pokažem iz kojeg se razloga to dogodilo, i u kolikoj su
zabludi oni naši peripatetičari koji misle da Platon nije poznavao
logiku ili dijalektiku. Ovo neka bude početak te stvari.
Definicija dijalektike
[na margini]
Dijalektikom nazivamo ono što su najprije Demokrit, a ka-
snije peripatetičari i svi stoici nazvali logikom. Zenon iz Eleje,
5
10
15
20
25
30
