PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 3.
107
20
5
jevima; sam priznaje u 1. knjizi
O duši
, u poglavlju drugom: »Ti
su pak brojevi forme stvari.« I u 1. knjizi
Mudrosti
, u 5. poglavlju
odmah poslije izlaganja koje smo gore naveli <kaže>: »Čini se
također da oni smatraju da je broj počelo kao materija bićima.«
To Filopon poriče u svojem desetom komentaru navedenog mje-
sta:
καὶ τούτους ἀρχὴν οὐχ ὑλικήν
.
23
»I oni kažu da je počelo,
ali ipak ne materijalno.« To se potvrđuje iz tog istog Filopona i
Simplicija na navedenim mjestima, pa čak i iz Aristotelovih riječi
upravo izloženih.
Ti brojevi su forme stvari, a ako su forme, ne mogu biti ta-
kođer i materijalno počelo: <to se potvrđuje> i iz onog drugog
što se nalazi na tom mjestu, čime tvrdi da su brojevi supstancija
svih stvari:
διὸ καὶ ἀριθμὸν εἶναι τὴν οὐσίαν ἁπάντων
24
. I u
6. poglavlju: »Oni uistinu kažu da su brojevi same stvari; stvari,
kažem, ne samo osjetilne i one koje su u materiji, nego oblikovne
i supstancijalne, dostupne mnijenju, znatljive i inteligibilne.« Bu-
dući da su to ti muževi postavili, neistinito im se predbacuje ono
što je u 7. poglavlju iste 1. knjige: »Kao suglasno držeći s drugim
filozofima prirode da je biće ono što je osjetilno i uključuje ono
što se naziva nebom.« Naime, poznavali su osim tog bića ona tri
roda bića. Na temelju te neistinitosti i iz načina govorenja svoj-
stvenog onome narodu ruši se sve što se tamo suprotstavlja gra-
nici i beskonačnom i osim toga ono, što pita: Kako broj može biti
uzrok onoga što nastaje u svijetu, ako ne postoji nijedan drugi
broj osim onog iz kojeg se svijet sastoji.
25
Postoji, naime, i drugi broj,
ἐν τῷ αὐτοζώῳ
,
u
samom živom
biću
, u ideji, kako su nas prije poučavali. Iz tog nauka bez ikak-
ve teškoće će se razriješiti dvojbe koje Aristotel izlaže u 2. knjizi
Mudrosti
, u 4. i 5. poglavlju što je izvrsno i učinio Veliki Sirijan.
23
To je dio iz citata sa str. 96. bilj. 12.
24
Usp. ARIST. Metaph. 987a.19
25
I to je približni citat. Usp. ARIST. Metaph. 990a.18 – 22 ἔτι δὲ πῶς
δεῖ λαβεῖν αἴτια μὲν εἶναι τὰ τοῦ ἀριθμοῦ πάθη καὶ τὸν ἀριθμὸν τῶν
κατὰ τὸν οὐρανὸν ὄντων καὶ γιγνομένων καὶ ἐξ ἀρχῆς καὶ νῦν͵ ἀριθμὸν
δ΄ ἄλλον μηθένα εἶναι παρὰ τὸν ἀριθμὸν τοῦτον ἐξ οὗ συνέστηκεν ὁ
κόσμος;
10
15
25
