PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 3.
103
bića koja silaskom u nekoj proporciji od njega proizlaze, <počelo
bića> nebeskih, prirodnih, osjetilnih. U svima njima ta su četiri
počela, a odstupaju od prvih proporcionalno onoliko koliko da-
lje od prvih silaze. Stoga i u duši, koja sve to spoznaje, postoje
ta četvera počela na način njenog odstupanja; jedinstvo je u njoj
sam um koji, budući da je nedjeljiv, jednostavnim uvidom spo-
znaje inteligibilne predmete. Dvojstvo pak u duši je dijanoja; ona
je, naime ona koja sadrži
odakle
i
kamo
, nekim sigurnim putem
prelazeći od premisa konkluziji. Trojstvo je doista mnijenje jer
ono, potaknuto da nešto spozna, dvoji, kao da mu se pruža dvo-
struki put, da li da pođe ovim ili onim i je li istinitija afirmacija ili
negacija. Četvorstvo su pak spoznaje osjetila i tjelesne uobrazilje
koje odgovaraju po četvorstvu označenom tijelu.«
21
Gotovo isto izlaže Simplicije, također Aristotelov prijatelj,
osim što tvrdi da su pitagorovci umjesto tri roda bića ustanovili
četiri ne u širinu, nego u dubinu:
νοητά, ἐπιστητά, δοξαστά,
αἰσθητά
22
͵
inteligibilna <bića>, znatljiva, dostupna mnijenju i
osjetilna. Tvrdili su da sve njih od najvišeg do najnižeg proži-
maju ona ista četvera počela formi. Potvrđuje da je sve to jasnije
izložio u svojim komentarima
Metafizike
(koje danas ne posje-
dujemo), dodajući to za potvrdu onoga što smo gore tvrdili, tj.
da su pitagorovci rabili brojeve na tajni način i simbolički: »Oni
muževi, izbjegavajući uobičajene puteve i prenoseći u tajnosti fi-
lozofiju samo dostojnima, drugima su je pokazivali pomoću ma-
tematičkih imena.« S tog je razloga gore upozoravao: »ne treba
se oslanjati na Aristotelovu povijest, jer uopće izlaže samo ono
21
Usp. PHLP. in de An.15.76.16 – 17 – latinski je citat bez grčkog, osim
na samom početku. Nastavni tekst grčkog citata je sličan latinskom prije-
vodu, ali nije isti.
22
Usp. SIMP. in de An. 11.29.13 – 14. τὰ νοητὰ καὶ ἐπιστητὰ καὶ
δοξαστὰ καὶ αἰσθητά͵
5
10
15
20
25
