PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 3.
93
10
5
Simplicije
14
iz drugih Aristotelovih spisa, i Aleksandar iz Ege
u komentaru prve knjige
O mudrosti
: dobro: neparno, granica,
jedno, desno, svjetlo, muško, mirujuće, ravno, kvadrat
15
, i nji-
ma suprotno: zlo: parno, beskonačno, mnoštvo, lijevo, mrak,
žensko, kretanje, krivo, četverokut.
No slavno je o tome mjesto u petom poglavlju 1. knjige
Mud-
rosti
, koje ću cijelo ovamo prepisati, jer se u najvećoj mjeri odnosi
na tu stvar: »Među njima pak i prije njih oni, koji se zovu pitago-
rovci, raspravljajući o matematici prvo su je razvili, te su budući
odgojeni u njoj, smatrali da su njezina počela – počela svih bića.
I budući da su brojevi po naravi prvi među njima <počelima>
činilo <im> se da u brojevima vide mnoge sličnosti bića i nasta-
lih stvari, više nego u vatri, zemlji, vodi, jer svojstvo je brojeva:
jedanput pravednost, drugi put takva duša i um, drugo prilika,
i od drugih, da tako kažem, svako pojedino slično; k tome videći
da su u brojevima svojstva i razlozi harmonija, jer im se činilo da
14
SIMP. in Ph. 9.429.7 – 18 τὰς δὲ δέκα συστοιχίας αὐτὸς ὁ
Ἀριστοτέλης οὕτως ἐν ἄλλοις ἱστορεῖ· ἀγαθόν κακόν πέρας ἄπειρον
περιττόν ἄρτιον ἕν πλῆθος δεξιόν ἀριστερόν φῶς σκότος ἄρρεν θῆλυ
ἠρεμοῦν κινούμενον εὐθύ καμπύλον τετράγωνον ἑτερόμηκες.
15
Usp. ALEX. APHR. in Metaph. 41.32 – 42.3: ἱστορεῖ δὲ ὅτι τινὲς τῶν
Πυθαγορείων τὰς ἀρχὰς δέκα ὑπετίθεντο ἐναντιώσεις͵ ὃς καὶ πρῶτος
τέλειος ἀριθμὸς αὐτοῖς ἐστι͵ κατὰ συστοιχίας τινὰς τιθέντες͵ εἰς ἃς
ἀνῆγον καὶ τὰ ὄντα. καὶ τίνες αὗταί εἰσιν͵ ἐκτίθεται· πέρας γὰρ καὶ
ἄπειρον͵ περιττόν τε καὶ ἄρτιον͵ ἓν καὶ πλῆθος͵ δεξιὸν καὶ ἀριστερόν͵
ἄρρεν θῆλυ͵ ἠρεμοῦν κινούμενον͵ εὐθὺ καμπύλον͵ φῶς σκότος͵ ἀγαθὸν
κακόν͵ τετράγωνον ἑτερόμηκες.
15
