PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 3.
95
15
10
5
i drugo doista ima narav sličnu svim brojevima i da su brojevi
prvi u cjelokupnoj prirodi, smatrali su da su elementi brojeva
elementi svih bića. I štogod postoji i sveukupno nebo da je har-
monija i da pokazuje sukladnosti s brojevima, i dovodeći to u
vezu s trpnjama i dijelovima neba i sa stvaranjem sveukupnosti
prilagođavali su ih brojevima i harmonijama. I ako im je nešto u
nekoj stvari nedostajalo, žarko su željeli da bi cijelo djelo bilo sebi
sukladno. Kažem npr: jer se čini da je dekada savršena i da <taj>
broj obuhvaća svu narav brojeva, rekli su da se i na nebu kreće
deset <nebeskih tijela>, a budući da ih se zamjećuje samo devet,
zbog toga postavljaju desetu – protuzemlju; ali o tome smo uisti-
nu drugdje točnije odredili.«
Iz tog mjesta imamo mnogo toga, ali osobito ono što smo
bili preuzeli da dokažemo. Pitagorovci su, naime sličnosti
(
ὁμοιώματα
16
sam zove) brojeva prilagodili stvarima tako da
je jedna sličnost pravednost, druga [309] duša, treća um, četvrta
prilika.
Tu istu stvar ponovo potvrđuje u sedmom poglavlju ovim
riječima: »Ne postoji nikakav drugi broj osim onog iz kojeg se sa-
stoji svijet. Kad im je, naime, u tom dijelu bilo mnijenje i prilika,
malo gore ili dolje bila je nepravda i izdvajanje ili miješanje.« U
tome, na isti način, čini se da su uvijek drugi broj prema slično-
sti zvali mnijenjem, prilikom, nepravdom, izdvajanjem i miješa-
njem. I u 5. knjizi u četvrtom poglavlju <piše>: »Pitagorovci su
prije <raspravljali> o nekim malobrojnim <stvarima> čije su raz-
loge svodili na brojeve, kao što je prilika ili pravedno ili brak.«
16
Usp. ARIST. Metaph. 985b.27
20
25
