PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 3.
105
10
što se pričinja.« A poriče da je ikada neki od pitagorovaca o duši
smatrao da je sastavljena iz komadića koji lete zrakom. Tako ga
je njegov prijatelj, koji ga stalno ispričava, konačno javno optužio
za laž.
Nužno je sve to trebalo unaprijed reći da bi se iz te spoznaje
i povezivaja razaznalo je li ono što je Aristotel na mjestima koja
ćemo navesti, pitagorovcima s pravom prigovorio ili im je učinio
nepravdu. Od toga neka bude prvo ono što stoji u kvestiji o bes-
konačnom u 3. knjizi
Fizike
: »Oni doista, kao pitagorovci i Platon,
<kažu> da samo beskonačno postoji po sebi ne kao akcident ne-
čeg drugog, nego kao supstancija. Osim toga što pitagorovci u
onom osjetilnom drže da broj nije odvojiv.« Prvo, nije istinito da
oni drže da je [311] broj neodvojiv i da ga postavljaju u osjetil-
nom. Držali su da broj pripada onom inteligibilnom, a taj je bez
sumnje odvojen također i u onom znatljivom i onom što je dostu-
pno mnijenju, prije nego u osjetilnom, kako su nam to prenijela
dva njegova <Aristotelova> prijatelja.
Zatim, je li isto broj i beskonačno? Govorili su doista da je bes-
konačno parni broj, kako sam kaže:
καὶ οἱ μὲν τὸ ἄπειρον εἶναι
τὸ ἄρτιον
, a ne svaki broj. Zatim, budući da je to beskonačno,
govorili su da je parni broj supstancija po sebi; simbolički su to,
kako ovaj Filopon svjedoči, govorili i nije im se moglo s točnim
navodima uračunati da su postavljali beskonačno u osjetilnom.
Cijelo se zabadanje <time> razrješava.
Rješava se i drugo, ono iz 1. knjige
O elementima
, u prvom po-
glavlju: »Neki naime prirodu uspostavljaju iz brojeva, kao neki
od pitagorovaca.« Aristotel kaže da se priroda sastoji iz formi,
pitagorovci također iz formi koje su, kako smo vidjeli, zvali bro-
5
15
20
25
