PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 3.
97
10
5
Aleksandar iz Ege, najstariji od tumača, pišući komentare
gornjeg mjesta kaže da su pitagorovci pravednošću zvali broj če-
tiri ili devet; prilikom pak i suncem i Minervom sam broj sedam;
broj pet doista, brakom; jedan umom i bîti; broj dva mnijenjem,
kretanjem, položajem zbog onih razloga koje tamo dosta opširno
ocjenjuje.
I Filopon u onim komentarima svih knjiga
Metafizike
koje je
napisao, a koje smo sa sobom donijeli sa Cipra, uz to mjesto ova-
ko piše: »Simbolički su, naime, pitagorovci govorili da su brojevi
prirodne forme i da oni <brojevi> nisu materijalno počelo nego
pojmovno odredbeno, jer također i broj ograničava ono brojeno;
govorili su, dakle, da je 5 pravednost, kao srednji između 10 i 1;
a 7 uistinu da je prilika ili vrijeme zbog sedam mjesečevih obli-
kovanja, a da je jedinica um, kao nedjeljiva, a dva da je duša jer
<ide> odavle tamo; a tri da je mnijenje jer nije određen, nego je
prvi nedjeljiv i nepostojan broj; sâm 4 je tijelo naprosto, a 5 fizič-
ko tijelo; 6 je živo tijelo, jer je po tri, prvom neparnom <broju>
duša a po parnom duša s tijelom; 10 je svijet jer prihvaća, onaj
doista <sve> brojeve, a ovaj svako tijelo. Zato su govorili da ima
također deset sfera jer su dodali protuzemlju <sferi> koja čvrsto
stoji i <sferama> sedam lutajućih <zvijezda> i zemlji«
17
Premda je to izlaganje donekle različito od Aleksandrova,
treba smatrati da se s tom pitagorovskom matematikom usmje-
17
To je citat iz Pseudo-Filoponova Komentara
Metafizici
koji je Pe-
trić preveo i objavio: /reprint/ PHILOPONUS, IOANNES,
Expositiones
in omnes XIV Aristotelis libros metaphysicos, Neudr. d. 1. Ausg. Ferrara
1583 / mit e. Einl. von Charles Lohr. – Stuttgart – Bad Cannstatt : Fromma-
nn-Holzboog, 1991. str. 5. Prijevod nije identičan, ali je očito riječ o istom
citatu.
15
20
