PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 3.
85
položaja i poučavali su ih po svjedočanstvu samog Aristotela, jer
tako svjedoči Simplicije u komentaru tog mjesta ovim riječima:
»Desno, naime i gore i naprijed nazivali su dobrim, lijevo pak
dolje i natrag nazivali su zlim, kao što je izlagao sam Aristotel u
sažetku onoga što su pitagorovci mislili.«
1
Pitagorovci su, dakle,
poznavali šest položaja neba, to je Aristotel znao i u svojim je
spisima posvjedočio, a ipak mu je bilo po volji da ih tako optu-
ži da su od šest ispustili četiri; zašto <je> to protiv istine <uči-
nio> filozof koji ljubi istinu? Simplicije ga ispričava uobičajenom
isprikom, tj. da ne pobija same nauke nego prividnost u njihovim
riječima. Toj isprici smo se suprotstavili u prethodnoj knjizi.
2
HARMONIJA
U devetom se poglavlju potom napada harmonija pripisa-
na nebeskim tijelima; svi tumači shvaćaju da je to rečeno protiv
pitagorovaca, među kojima i taj isti Simplicije, no pred kraj ko-
mentara kaže: »Ili ne znam protiv koga, ovdje, naime, ne govo-
ri punim imenom o pitagorovcima.« Stoga, budući da oni nisu
imenom navedeni, i mi ćemo to mjesto mimoići.
U toj istoj knjizi u trinaestom poglavlju postoji dosta dugo
pobijanje pitagorovaca o mjestu i kretanju zemlje i protuzemlje.
Za to pobijanje isti Simplicije, Aristotelov obožavatelj koji ga
stalno ispričava, priznaje da ga Aristotel nije legitimno istaknuo;
kaže, naime, u 47. komentaru: »Tako je on sam shvatio učenja
1
Citat se dosta razlikuje od Petrićeva, usp. SIMP. in Ph.7.386.20 – 23 τὸ
γοῦνδεξιὸνκαὶἄνωκαὶ ἔμπροσθενκαὶἀγαθὸνἐκάλουν͵ τὸδὲἀριστερὸν
καὶ κάτω καὶ ὄπισθεν καὶ κακὸν ἔλεγον͵ ὡς αὐτὸς Ἀριστοτέλης
ἱστόρησεν ἐν τῇ τῶν Πυθαγορείοις ἀρεσκόντων συναγωγῇ.
2
Tekst na koji Petrić aludira ne nalazi se u drugoj, nego u prvoj knjizi,
ovdje str. 37. i 41., u originalu str. 297 i 298.
5
15
20
10
