PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 2.
81
5
pokrenut dotakne osjetilo? Što je ona
vidljiva vrsta
, ne nalazi li se
ona u cijelom onom zraku, koji je između predmeta sve do oka,
kao i na onoj površini tog zraka koji dodiruje zjenicu, i ne nastaje
li gledanje dodirom zraka potaknutog <vidljivom> vrstom, osim
ako ne pretpostavimo prazan prostor između one površine i zje-
nice ili da se vrsta ne nalazi u cijelom onom zraku? Ako su stari
i Demokrit predmijevali takav dodir kod svih osjetila, zašto ih je
trebalo koriti kad su rekli stvar koju je i Aristotel tvrdio? Zar to
poučavaju aristotelovci, tvrdi li to priroda?
Ova Aristotelova suprotstavljanja trima najslavnijim filozofi-
ma prirode dijelom su teološke optužbe, dijelom prirodnofilo-
zofske; njih smo mogli oboriti ili iz samog Aristotela ili iz njihovih
<vlastitih> fragmenata ili iz svjedočanstava drugih pisaca. Ono
o čemu nismo pozvali na raspravu jest ono o čemu nije bilo svje-
dočanstava niti Aristotela niti samih filozofa niti drugih pisaca.
Sve se to, kako možemo biti uvjereni na temelju raspravljenoga
i onoga što poslije toga još treba biti raspavljeno, čini razložitim
da bi se istom vagom temeljito izmjerilo Aristotela.
10
15
