PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 2.
75
Ali, ako taj beskonačni um nema ništa zajedničko s ikojom stvari,
zašto se brka s fizički beskonačnim i umjesto njega nam se utrpa-
va mimo svakog opravdanja i dozvoljenog?
Obrana Demokrita
[na margini]
Neka pristupi Demokrit; čujmo što protiv njega Aristotel na-
vodi u 1. knjizi
Fizike
, u drugom poglavlju i u 3. knjizi
Fizike
, u če-
tvrtom poglavlju i u 1. knjizi
O elementima
, u četvrtom poglavlju
i drugdje; kaže da je Demokrit postavio da su počela prirodnih
stvari beskonačna. Ipak nalazimo mjesto kod Aristotela na kojem
govori da je on <Demokrit> postavio jedno počelo, tj.
neko zajed-
ničko tijelo
. To stoji u 3. knjizi
Fizike
, u već rečenom 4. poglavlju u
kojem, malo iza onih beskonačnih počela, piše: »Demokrit uisti-
nu kaže da nijedno od prvih ne nastaje jedno iz drugog, nego
naprotiv, da je samo zajedničko tijelo počelo svih stvari koje se u
dijelovima razlikuje s obzirom na veličinu i oblik.«
Nije li to i Aristotelov nauk, da je sveukupnamaterija,
ἄποιον
,
neodređeno tijelo, počelo svih stvari koje, međusobno se razliku-
jući veličinom i formom, čine sveukupnost? Što su oni Demokri-
tovi atomi drugo, nego oblici stvari, po svojoj naravi nedjeljivi i
nerascjepljivi koji <su> u materiji prethodno kao skriveni a po-
tom izvana urešavaju materiju. A tog Demokrita, kojeg Aristotel
kori jer je postavio beskonačna počela i jer je rekao, kako je i sam
smatrao, da je jedno zajedničko tijelo počelo svih stvari, u 1. knji-
zi
Fizike
, u petom poglavlju hvali, jer je i on <Demokrit> sam, kao
i svi filozofi fizičari, postavio dva kontrarna počela: »I Demokrit
kaže da postoji puno i prazno, od kojih je jedno kao biće, a drugo
kao ne-biće.«
5
10
15
20
25
