PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 2.
69
25
10
5
parvitas
13
–
malenost služiti imenom
ὀλιγότης
,
paucitas –
malo-
brojnost, kako je trebao. I u 1. knjizi
O nebu
, u trećem poglav-
lju: »Anaksagora je krivo upotrijebio ovo ime, zove ga eterom
umjesto vatrom.« Ipak to što ovdje kudi u 1. knjizi
Meteorologije
,
u trećem poglavlju hvali: »Onaj koji se zove eter dobio je stari
naziv, za koji mi se čini da je Anaksagora smatrao da znači isto
što i vatra; [304] da je, naime, gornji svijet pun vatre, a sam je mi-
slio da eterom naziva onu moć koja je tamo – to, doista, ispravno
sudi.« Ovdje, dakle, hvali, što je tamo kudio. No, budući da se
ovdje može reći da je on vatru i eter držao istim, zašto tamo kaže
da je zloupotrijebio ono ime uzimajući eter za vatru? To uistinu
potvrđuje da i to Aristotel nije pregledao, kad je i sam u 1. knjizi
O elementima
, u trećem poglavlju napisao: »vatru i eter jednako
zove«, jer je <i sam> mislio da je to isto, kako svjedoči Plutarh u
1. knjizi
Mišljenja
, u trinaestom poglavlju: »Da je naokolo razlive-
ni eter vatren po <svojoj> biti.«
Ali u 1. knjizi
Fizike
, u četvrtom poglavlju napada ga u većim
stvarima, tj. jer je rekao
da je sve u svemu
. A tko bi mislio da je
rekao da je meso u kamenu ili slon u mravu? No zar se to ne bi
zaključilo po Aristotelovoj misli? Nije li njegova prva materija
sve s obzirom na mogućnost i ne izvode li se iz nje kao moguć-
nosti sve forme? Ista mogućnost za sve koja je u cijeloj materi-
ji, postoji i u dijelu materije; iz cjelokupne mogućnosti materije
izvode se sve forme, sve se također mogu izvesti iz mogućnosti
<jednog> dijela materije. Tako bi se iz materije moga tijela mogli
izvesti i slon i mrav i vatra i led i sve, pa i najsuprotnije forme.
Od toga se ne može zamisliti ništa smješnije.
13
Usp. ARIST. Metaph. 1056b.28–31 (διὸ καὶ οὐκ ὀρθῶς ἀπέστη
Ἀναξαγόρας εἰπὼν ὅτι ὁμοῦ πάντα χρήματα ἦν ἄπειρα καὶ πλήθει καὶ
μικρότητι͵ ἔδει δ΄ εἰπεῖν ἀντὶ τοῦ καὶ μικρότητι καὶ ὀλιγότητι· οὐ γὰρ
ἄπειρα).
15
20
