PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 2.
59
Njemu, dakle, podmeće da uspostavlja dušu iz elemenata,
što ćemo i mi također dopustiti, na temelju njegovih principa; ali
nećemo dopustiti da ju je uspostavio iz ovih tjelesnih elemena-
ta, nego iz netjelesnih i inteligibilnih elemenata. Da je on takove
<elemente> postavio, autor je Simplicije u onoj dugoj digresiji
o naucima starih u prvoj knjizi
Fizike
, kad piše na ovaj način:
»Uostalom zar nije i Empedoklo kad je raspravljao o razumskom
i osjetilnom svijetu, prvi postavio kao arhetipski predložak dru-
goga, i u oba postavio ova četiri počela i elementa: vatru, zrak,
vodu, zemlju i tvorne uzroke: mržnju i prijateljstvo.«
4
Kažemo da je Empedoklo iz tih inteligibilnih elemenata sa-
stavio dušu i tvrdimo da ona svojom razumskom zemljom, vo-
dom, eterom, vatrom spoznaje ovu tjelesnu zemlju, vodu, zrak,
vatru. Kaže, naime, <Simplicije> da je Empedoklo rekao da je
počelo duša; no Empedoklo je rekao da su počela ovih tjelesnih
počela ona netjelesna kad je postavio intelektualni svijet kao ar-
hetipski predložak ovoga <svijeta>. Takva je, dakle, ova Aristo-
telova primjedba protiv Empedokla, kakve su bile i one protiv
četiri teologa.
Gotovo je slična ona druga u trećem poglavlju treće knji-
ge: »Stari uistinu kažu da je isto shvaćati i zamjećivati, kako je
i Empedoklo rekao. Ljudima se u odnosu na sadašnju povećava
spoznaja. I drugdje. Odatle im shvaćanje čini spoznatim uvijek
nešto drugo.« Tu nema spomena o osjetilu;
spoznaja
i
shvaćanje
ne
govori o osjetilu i u odnosu na sadašnje spoznate stvari <Empe-
doklo> izmjenično za razboritost rabi uvijek nešto drugo.
Kakvo je, dakle, ovo Aristotelovo tumačenje? Daleko druga-
čije od onoga koje on o tim pjesmama izlaže u 1. knjizi
O biću
, u
petom poglavlju: »Naime, Empedoklo kaže da oni koji mijenja-
4
Kod Petrića nema grčkog citata. Usp. SIMP. in Ph. 9.31.18 – 21: Ἀλλὰ
δὴ καὶ Ἐμπεδοκλῆς περί τε τοῦ νοητοῦ κόσμου καὶ περὶ τοῦ αἰσθητοῦ
διδάσκων καὶ ἐκεῖνον τούτου ἀρχέτυπον παράδειγμα τιθέμενος ἐν
ἑκατέρῳ μὲν ἀρχὰς καὶ στοιχεῖα τὰ τέτταρα ταῦτα τέθεικε πῦρ ἀέρα
ὕδωρ καὶ γῆν͵ καὶ ποιητικὰ αἴτια τὴν φιλίαν καὶ τὸ νεῖκος.
5
10
15
20
25
