PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 2.
61
5
ju stanje, mijenjaju također i razboritost. Ljudima se u odnosu
na sadašnju povećava spoznaja. I drugdje o tome govori. Koliko
postaju drugačiji, toliko im shvaćanje uvijek drugo čini prisut-
nim.«
5
Ovo zakonito tumačenje istog Aristotela pokazuje da je
ono prethodno nezakonito i to isto još više pokazuju ove druge
Empedoklove pjesme koje je Sekst Empirik naveo: »Tako to nije
ni vidljivo ljudima, niti to mogu čuti, niti umom dohvatiti.« Tu se
jasno razlikuje osjetilna spoznaja od uma.
Nije pravilnija od toga niti ona druga izvrnuta optužba
iz osmog poglavlja 1. knjige
O nastajanju
: »Uistinu, kao što
Empedoklo i neki drugi kažu, trpnja se odvija kroz pore, tako
da cijelo mijenjanje i cjelokupna trpnja nastaje na taj način,
razlaganjem i propadanjem koje je nastalo zbog praznog
prostora.« Nije naime smisleno da Empedoklo, koji uopće poriče
prazni prostor (po svjedočanstvu istog Aristotela na osnovi
njegove <Empedoklove> pjesme:
οὐδὲν τὶ τοῦ παντὸς κενὸν
πέλει
6
– ne postoji ništa prazno), tvrdi da mijenjanje nastaje
po praznom prostoru. Tako i ovo zabadanje, čini se, ništa ne
vrijedi.
Neistinito je i ono drugo <zabadanje> iz četvrtog poglavlja
1. knjige
O osjetilu
: »Nužno je uistinu da (ili) u sebi imaju vodu
neosjetilni rodovi tekućina, kako kaže Empedoklo.« I uskoro o
djelatnom uzroku: »Kao kad bi tko rekao: toplo i sunce; to je, kao
što doista Empedoklo kaže, odviše očita neistina.« Da nijedno
od toga nije Empedoklo rekao, autori su Aetije i Plutarh. Onaj
u filozofskoj povijesti ovako ocjenjuje Empedoklovo mišljenje o
5
Petrić krivo čita μετέφην
umjesto μετέφυν i krivo prevodi: aliis
dixi.
6
Usp. EMP. Fragmenta 13.3 i ARIST. Xen. 976b.26 – grčki citat Petrić
nije preveo
10
15
20
25
