PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 2.
63
tekućinama, u poglavlju: Kako rastu biljke:
7
»Razlike tekućina
su promjene mnogodjelnog jer različite biljke povlače korespon-
dentne dijelove od tvari koje ih hrane, kao kod loze; različito
vino ne čini, naime, njezina različitost nego to ovisi samo o tlu
koje ju hrani.« Takvo je također Plutarhovo mjesto, osim ako se
čita iskvarenije, a bit će dozvoljeno da ga se obnovi na temelju
usporedbe s Aetijevim mjestom. U nijednom ipak nema skrive-
nosti tekućina u vodi niti spomena na sunce i toplinu.
Razum savjetuje da se više vjeruje ovim piscima, jer su uzeli
stručno ocijeniti nauke starih filozofa, nego Aristotelu koji se tog
posla prihvatio, kako vidimo i kako ćemo vidjeti, da bi ih napa-
dao zabadanjima i izvrnutim tumačenjima. [303]
Plutarh odbacuje također i onu optužbu koja stoji u dese-
tom poglavlju 2. knjige
O rađanju životinja
, gdje raspravljajući o
uzrocima neplodnosti mula, ovako piše: »Empedoklo kaže da
je uzrok da mješavina sjemena postaje od nježne gusta u tome,
što potječe od oba poroda.« Onaj navodi potpuno drugi uzrok u
četrnaestom poglavlju 5. knjige <
Mišljenja
>: »Empedoklo <drži
da su neplodne> zbog malenosti i spuštenosti i uskosti materni-
ce obrnuto prirođene uz trbuh, budući da sjeme ne može u nju
ispravno ulaziti i jer ga ona, kad bi i ušlo, ne prima.« Na osnovi
tih riječi dokida se konačno ona optužba koja se proteže kroz
cijelo poglavlje.
Ono što stoji u prvom poglavlju četvrte knjige ne dokidaju
samo drugi, nego i sam Aristotel prije nego što zaključi raspravu
7
Usp. PS. PLU. Placit. 910.C. 13 – D. 4: τὰς δὲ διαφορὰς τῶν χυμῶν
παραλλαγὰς τῆς γῆς πολυμερείας καὶ τῶν φυτῶν γίνεσθαι͵ διαφόρους
ἑλκόντων τὰς ἀπὸ τοῦ τρέφοντος ὁμοιομερείας͵ ὥσπερ ἐπὶ τῶν
ἀμπέλων· οὐ γὰρ αἱ διαφοραὶ τούτων χρηστὸν τὸν οἶνον ποιοῦσιν͵ ἀλλ΄
αἱ τοῦ τρέφοντος ἐδάφους. Petrićev se tekst jako razlikuje od kritičkog
izdanja
5
10
15
20
25
