PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 2.
71
10
5
No, ako je to ipak istinito u Aristotelovoj filozofiji, zašto Aris-
totel u Anaksagorinoj filozofiji ismijava svoju vlastitu istinu? Na-
valjuje na Anaksagorine homeomerije, a svoje drži svetima. Što
je to, naime, drugo, nego da je i on sam uspostavio sveukupnost
iz homeomerija? Rabi li Anaksagorine diobe i riječi? U knjizi
O
djelovanjima elemenata
, u desetom poglavlju: »Nazivam onim što
ima analogne dijelove
14
, kao metale, zlato, bakar, srebro, kositar,
željezo, kamen i drugo takvo, što god nastaje iz toga izdvajanjem,
kao i meso i kosti što je u životinjama i biljkama.« A Anaksagora
je rabio, kao i on sam u tom poglavlju, ova imena:
ἐκκρινόμενον
,
izdvojeno i meso: »Kao što je iz mesa izdvojena voda.« Isti je bio
nauk i jednog i drugog i Aristotel je iz takvog uspostavio sve-
ukupnost u 12. poglavlju iste knjige ovim riječima: »Iz elemenata
<nastaju> doista homeomerije, a iz njih, kao iz materije, sva djela
prirode.« Nije, dakle, s pravom Anaksagoru napadao Aristotel,
podjednaki sudionik u istom nauku i njegov graditelj.
Ali na trećem mjestu isti muž ismijava istog muža: »Nije
ispravno to što uzima nastajanje od onog istoobličnog.« A on
sam taj nauk također kao i prije, grabi u 5. poglavlju 1. knjige
O nastajanju
: »Doista nastaje jednostavno jedno iz drugog, kako
je utvrđeno u drugome, i od nečeg što postoji aktualno ili iste
vrste ili istog roda, kao što <nastaje> vatra od vatre i čovjek od
čovjeka.« To je sasvim i Anaksagorino i Aristotelovo učenje, koje
Aristotel napada kod Anaksagore, a kod sebe hvali.
14
Ono što ima analogne ili slične dijelove – etimološko je značenje
pojma homeomerija.
15
20
