PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 2.
79
se da mnogim riječima navaljuje <Aristotel> na njega ili radije na
typosim
18
–
oblikovanje koje nastaje u zraku, premda je Demokrit
držao da to oblikovanje nije ništa drugo, nego ona vrsta, ne Aris-
totelova (o njoj Aristotel nije ništa pisao), nego Aleksandrova.
Svjedoci za Demokrita su Plutarh i Aetije koji složno pišu
ovako: »Demokrit i Epikur smatrali su da ono vidljivo nastaje
nadolaskom sličica.«
19
Te sličice ne znače drugo, nego one vrste
[306] za koje Aleksandar tvrdi da kroz prozirni medij dolaze u
oči. No, ono što Aristotel dodaje: »Besmisleno je također da mu
nije palo na pamet dvojiti <o tome> zašto samo oko vidi, a od
drugih <organa> u kojima se pojavljuju sličice, nijedan«, poka-
zuje više izrugivača, nego filozofa. Ono što kaže u 4. poglavlju:
»Demokrit i vrlo mnogi filozofi prirode, koji god govore o osje-
tilu, čine nešto posve besmisleno; sve, naime, osjetilno proglaša-
vaju dodirljivim.« To nikako ne govori njegov učenik Teofrast
koji u onoj knjižici koju smo spomenuli, stručno uzima mišljenja
starih o osjetilnosti, da bi ih ocijenio: Parmenida, Empedokla,
Heraklita, Anaksagore, Alkmeona, Klidema (kojega se Aristotel
nikada nije sjetio)
20
, Diogena, Demokrita i Platona, i ništa takvog
nije napisao, bilo o njima svima, bilo o Demokritu.
A i da je to i napisao, da je i istinito da su oni bili tog mi-
šljenja, bi li to bila pogreška? O predmetima dodira, o okusima
Aristotel priznaje da se zamjećuju dodirom. A mirisi, zvukovi?
Nije li nužno, ako treba slijediti osjet, da zrak njima potaknut ili
18
I u latinskom citatu je transliterirano.
19
Usp. osimPseudoplutarha takođerAËT. DOXOGR. De placit. reliqu.
403.2 – 4 Λεύκιππος Δημόκριτος Ἐπίκουρος κατὰ εἰδώλων εἴσκρισιν
οἴονται τὸ ὁρατικὸν συμβαίνειν πάθος.
20
Nije točno da ga se nije sjetio. Usp. ARIST. Mete. 370a.10 – 12 εἰσὶ
δέ τινες οἳ τὴν ἀστραπήν͵ ὥσπερ καὶ Κλείδημος͵ οὐκ εἶναί φασιν ἀλλὰ
φαίνεσθαι.
5
10
15
20
