83
[306]
PERIPATETIČKE RASPRAVE
SVEZAK III, KNJIGA 3.
Aristotelovi prigovori protiv pitagorovaca
i njihova rješenja
Aristotel je pitagorovce pod tim imenom progonio ne samo
na jednom mjestu i ta proganjanja ćemo, koliko budemo mogli,
pažljivo proučiti da bi se spoznalo da li je bio pravedniji prema
ovim muževima, nego prema prethodnih sedam velikih filozofa
i koliko je htio od njih odstupati. Krenimo, dakle, na posao.
Gotovo iz godine u godinu u talijanskim školama peripateti-
čara razmatra se u velikim nadmetanjima duhova kvestija o šest
nebeskih smjerova, koja se nalazi kod Aristotela u knjizi
O nebu
u
drugom poglavlju. Ipak nitko, što bih ja sam čuo ili čije bih spise
čitao, nije zamijetio ono o čemu se radi u toj kvestiji. Aristotel ima
u toj knjizi u drugom poglavlju ove riječi: »Tko se ne bi čudio pi-
tagorovcima da su rekli da postoje samo ova dva počela: desno i
lijevo, a izostavili su uistinu četiri, premda nisu manje temeljna.«
A da oni nisu izostavili ta četiri principa, sam potvrđuje pred
kraj istoga poglavlja ovim riječima: »Ili kao što pitagorovci kažu:
[307] oni, naime, kažu za nas da smo gore i na desnoj strani, a
za one koji su tamo da su dolje i na lijevoj strani.« Ako, dakle,
pitagorovci postavljaju
gore
i
dolje
, dva od onih četiri <počela> za
koje je bilo rečeno da su ih ispustili, na temelju koje istine ih se
optužuje da su ih izostavili četiri? Dapače poznavali su svih šest
5
10
15
20
25
