PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. III. knj. 2.
57
Ta primjedba ni najmanje nije istinita; Empedoklo, naime,
čini da elementi nastaju jedan iz drugoga. To su njegove riječi:
»Zemlja na jednak se način sa ovima najviše sreće:
s Hefestom, zatim sa kišom i s presjajnim eterom k tome,
pošto u sigurne luke Kipranke uplovi ona.
1
« I jasnije:
» Nestaju jedni u druge i redom po sudbini rastu.
Postoje jedino oni, i jedni dok k drugima jure,
nastaju ljudi a tako i druge životinjske
2
vrste.«
Od toga se ništa jasnije nije moglo reći. Ne protuslovi, dakle,
Empedoklo sebi i stvarima, ruši se, dakle, cijeli napad u tom po-
glavlju, a također i cijeli onaj <napad> koji je izveden u cijelom
6. i 7. poglavlju druge knjige. Poznavao je, naime, Empedoklo
međusobno nastajanje elemenata, i to ne prividno, kako mu pri-
pisuje u knjizi
O elementima
, nego istinito. I da su svi njegovi spisi
sačuvani možda bismo vidjeli da je elementima pripisao i prirod-
no kretanje, što Aristotel na istom mjestu poriče i bilo bi jasno da
li mu istinito prigovara o teškom i lakom.
Ali ispitajmo ono što na neki način možemo: U drugom
poglavlju prve knjige
O duši
<Aristotel> piše:
ὅσοι δ΄ ἐπὶ τὸ
γινώσκειν καὶ τὸ αἰσθάνεσθαι τῶν ὄντων͵ οὗτοι δὲ λέγουσι
τὴν ψυχὴν τὰς ἀρχάς͵ οἱ μὲν πλείους ποιοῦντες τὰς ἀρχὰς,
οἱ δὲ μίαν ταύτην͵ ὥσπερ Ἐμπεδοκλῆς μὲν ἐκ τῶν στοιχείων
πάντων͵ εἶναι δ’ καὶ ἕκαστον ψυχὴν τούτων͵ οὕτως λέγων
:
3
»Zemljom, naime, zemlju, a vodom vidimo vodu,
eterom božanski eter, a vatrom pogubnu vatru,
s pomoću ljubavi ljubav, [302] a mržnju žalosnom mržnjom.«
1
Petrić je λιμένεσσι preveo s
pratis
– (u sigurne) livade.
2
Petrićev grčki tekst i njegov prijevod malo se razlikuju od kritičkog
izdanja: ἄλλων ἔθνεα κηρῶν,
aliorum populi animorum.
Prepjevano je
prema kritičkom izdanju, jer je Petrićev tekst i gramatički dvojben.
3
Prvi odlomak grčkoga teksta nije preveden na latinski, prevedeno
s grčkog: »Oni <koji istražuju> u vezi sa spoznajom i zamjećivanjem bića,
<svi> ti baš govore da su počela duša, jedni držeći da ima više počela, a
drugi da od njih ima <samo> to jedno, kao Empedoklo, da se <počela>
sastoje iz svih elemenata, a ovako govoreći, da je svaki od njih duša.«
ARIST. de An. 404b.8 – 12.
5
10
15
20
25
