PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
339
28. Što biva pokrenuto od drugoga biva ili od prvoga ili od više
njih.
29. Prvo je pokrećuće nepomično po sebi i akcidentalno.
30. Premještanje je prvotna promjena.
31. Kružno je gibanje beskonačno.
32. Kružno je gibanje od svih prvo.
33. Kružno je gibanje vječno.
To su poučci iz triju knjiga
O gibanju
i iz treće knjige
Fizike
: u
njih je Aristotel, čini se, doista ulio sve snage svojega veleuma i
oštroumnosti. Pogledajmo jesu li koje od njih bile u starih preda-
vane ili raspravljane i jesu li se o njima suglasili.
Da je o gibanju bilo doista mnogo spomena u Platona, u pita-
gorovaca, u prirodnjaka do volje je bjelodano iz mnoštva svjedo-
čanstava samoga Aristotela. Ipak iznesimo iz njih, ako možemo,
dio po dio ono podudarno. U
Parmenidu
je Platon postavio dva
najviša roda mijene: premještanje i preinaku: »Što se mijenja to je
ili pokrenuto ili se preinačuje, jer te su mijene jedine.« Odmah za-
tim dijeli premještanje: »Ako bi pokrenuto bilo jedno, ono bi se ili
okretalo u istome krugu ili bi mijenjalo predio jedan za drugim.«
To je sve prihvatio Aristotel, kao i ono da kružno gibanje iziskuje
središte, što je bio ustvrdio Platon: »Nije li, ako gibanje biva
krugom, nužno da je krenulo na središtu?« Tu stvar ponavlja i
u
Teetetu
. Isto tako, što je nastajanje i propadanje izlaže u istom
Parmenidu
: »’Ne nazivaš li uzeti svoj dio u supstanciji – na-
stajanjem?’ ‘Ja svakako.’ ‘Odstupanje pak od supstancije, nije
li to propadanje?’«. Nadalje, u 10. knjizi
Zakona
ustanovio
je, posve aristotelovski, rodove gibanja, i to nadasve lijepo,
ovim postupkom. [244] To smo preveli ovako: »Zar, dakle, sve
5
10
15
20
25
