PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
335
15
10
5
pokrat, naime, veli: »Takve pak hude i dobre stvari bivaju slu-
čajnošću ljudima u bolestima.« I navodi ih: one stvari u kojima
se ne primjenjuje nikakav liječnikov zahvat. Sreća pak bude kad
liječnik djeluje pa se neke stvari dogode mimo njegove namjere:
»Po dobroj pak sreći čine liječnici u liječenju dobre stvari. I pi-
tagorovac Diogen, u knjizi
O
pobožnosti
, pošto je nabrojio četiri
uzroka svih zbivanja – prirodu, zakon, umijeće i sreću, ovu po-
tonju ovako pojašnjuje: »Za stvari pak što se nasumice i kako se
slučajem sluči dogode podjednako dobrima i zlima kažemo da
im je sreća uzrokom, a da ova nijednu od njih ne čini ni odmjere-
no, ni međom uređeno, ni promišljeno.« I Arhita u knjizi
O dobru
i
blaženu mužu
: »Dobra pak sreća da je ona koja bez obzira na
nazočnost razloga dobrih stvari biva, a ne zbog njega.«
To su, dakle, sveukupno uzevši, Aristotelovi nauci o princi-
pima – svi preuzeti od starih.
ZAJEDNIČKI AKCIDENTI I MIJENA
7
Sada pobliže odvagnimo tako zvane zajedničke akcidente,
od kojih kod njega prvo mjesto zauzima mijena. Glede mijene
uzima u obzir ove poučke:
1. Mijena postoji u četirima stvarima: supstanciji, kvantiteti,
kvaliteti, mjestu.
2. Mijena je zbiljnost bića u potencijalnosti.
3. Sve mijenjajuće po naravi mijenja i biva mijenjano.
4. Mijena je u promjenjivome.
Toliko pak u 3. knjizi
O
prirodi
; jer ostalo su ili pojašnjivanja
onih četiriju ili njihova dokazivanja. U 1. pak knjizi
O gibanju
:
5. Gibljivo se giba na trojak način: akcidentalno, po dijelovima i
po sebi.
6. Svako gibanje biva od nečega prema nečemu.
7
Latinska riječ
motus
može značiti i »mijena« i »gibanje«; otuda termi-
nološka raznolikost u postavkama koje slijede.
20
25
