PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
349
15
druge miruju.«A to što je u 6. problemu Aristotel rekao da ono
što je pokrenuto i ono što miruje na nekom mjestu miruje i kreće
se, očito je to preuzeto iz ovih Platonovih riječi: »Nije li tako da u
nekome prostoru i stojeće stoji i pokrenuto biva?«
A što je Aristotel rekao da je mirovanje oprjekom gibanju,
svakako je Platonovo na istome mjestu. Dapače, onaj nadasve
dosjetlljivi mudrosni poučak – da u svakoj točki gibanja postoji
nešto što niti se giba niti stoji – Platon je prije njega naučavao u
Parmenidu
, i to ovim riječima: »Jer, ono ‘iznenada’ naznačuje, čini
se, nešto takvo da pomak iz njega u jedno i drugo biva; ne po-
miče se, naime, iz stajanja dok još stoji, nego ta narav, odjednom
nekako izmještena, zasjedne po sredini između gibanja i stajanja,
u vremenu nikako postojeća, te se u nju i iz nje gibanje u stajanje
promjenjuje, a stajanje u gibanje.«
To pak što Aristotel u knjizi
O gibanju životinja
, u 2. poglav-
lju, uči kako svako gibanje biva u nečemu mirujućemu – bio je
prije Hermesov nauk u 2. knjizi: »Svako se gibanje ne giba u po-
krenutome, nego u onome što stoji.«
Ostali su poučci o gibanju možda bili Aristotelovi izumi –
kad ih već u ono malo ulomaka starih što su preostali nisam uz-
mogao zapaziti. No, trebat ćemo ih poslije, na drugome mjestu,
potpunije istražiti.
[246]
BESKONAČNO
Sad raspravimo o beskonačnome, koje je Aristotel dodao od-
mah uz mijenu; obuhvaća najviše pet poglavlja:
5
10
20
25
