PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
355
5
no da ponajprije postoji prostor za bića, jer je mislio, kao i puk,
da sve postoji negdje i na nekome mjestu.«
Kao treće navodi Zenonovu dvojbu: »Jer Zenonova dvoj-
ba iziskuje nekakvo obrazloženje. Ako je, naime, svako biće na
nekome mjestu, bjelodano je i to da će i mjesto [za mjesto] biti
negdje i tako [ide] dalje do u beskonačno.«
12
Zenon je, dakle,
προηπόρηκε
»prije postavio pitanje«.
A zastupatelji praznine – Leukip, Demokrit, Hesiod i običan
puk – pretekli su ih glede mjesta, jer da ono sadrži bića. Kako,
dakle, može biti istinita tvrdnja da nije bilo ničega o mjestu – bilo
kao prije postavljeno pitanje ili kao prije stečen uviđaj? No, još je
važniji tu Arhita: ne samo da je od njega Aristotel posudio cijeli
nauk, nego i pojedine riječi; ponešto njegovo o toj stvari iznosi
Simplicije, u
Komentarima uz Kategorije
; ovo su pak riječi samoga
Arhite: »Budući, naime, da se sve što se giba u nekome mjestu
giba, bjelodano je da mora biti pri ruci mjesto
13
u kojem će po-
krećuće ili trpeće
14
biti; a možda je to i prije [247] svih stvari,
budući da sva bića ili jesu u mjestu, ili ne bez mjesta.« Pa opet:
»Osobitost je mjesta, dakako, da su u njemu druge stvari, a sámo
nije ni u čemu. Jer bude li u nekome mjestu, pa to mjesto opet
u nekome drugome, to će ići naprijed sve do beskonačnoga.
Nužno je, dakle, da druge stvari budu u mjestu, mjesto pak ni u
čemu, nego onako prema bićima kao međa prema određenome;
jer, svesvjetsko je mjesto međom svima bićima.«
15
Iz tih je, dakle,
riječi očevidno kako je lažna ona tvrdnja da drugi nisu pitanje ni
12
ARIST. Ph. 209a23–25: ἡ γὰρ Ζήνωνος ἀπορία ζητεῖ τινὰ λόγον· εἰ
γὰρ πᾶν τὸ ὂν ἐν τόπῳ͵ δῆλον ὅτι καὶ τοῦ τόπου τόπος ἔσται͵ καὶ τοῦτο
εἰς ἄπειρον [πρόεισι]. Ovdje Petrić drukčije povezuje pa dobiva nejasnije:
τοῦτο ποῦ.
13
subesse
je glagol koji je relativan sa
substantia
:
substantia subest
. To bi
značilo da je za Petrića mjesto supstancija.
14
Pročitano
passum
prema grčkome predlošku.
15
U grčkome je tu dual, zbog toga što se svijet sastoji od sublunarnog
i supralunarnog dijela, koji su supstancijalno različiti.
10
15
20
25
