PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
359
20
25
Drugi pak uvjet, tj. da mjesto nije ono smješteno, Platon je
ovako bio izrekao: »Ne bi li jedno nešto bilo sadržavajuće, drugo
pak ono sadržavano?« Ono što je Aristotel rekao da je mjesto jed-
nako u nj smještenomu, ni manje ni veće, nego jednako: »Jer, u
istome jesu skrajnje točke stvarī skupa se dodirujući«, ili je od već
rečenoga Platonova dodira ili od suprotne Platonove tvrdnje: bi-
jaše naime, ustvrdio da je sadržavajuće veće od sadržavanoga:
»Neka bi pak nastajala unutar cijeloga: ne bi li ona – jednako kao
i ono jedno – bila protezana kroza sve ono cijelo? Ili ga obuhva-
ćala? Jasno, doista. Ne bi li na isti način opstojeća malenost bila
jednaka tom istom jednomu, sadržavajući ga pak veća od nje-
ga.« On tvrdi da je protežnost po nečemu cijelomu tom cijelomu
jednaka, htijući reći kako nije prostor nego mjesto jednako, a da
je sadržavajuće veće od sadržavanoga; ta bi tvrdnja mogla biti
istinitija od Aristotelove. Njegova se četvrta pretpostavka ne raz-
likuje od druge, ili pak od ove zavisi. Budući da je mjesto drugo
nego smješteno, nužno je to dvoje razdvajati.
Peti pak [uvjet] nije iz Platona, ali je, čini se, neistinit: jer, u
svima nebeskim okruglinama – a one su daleko najveći dio svjet-
skoga kruga – sadržanima u prvoj i u nju položenima kao u mje-
sto prvenstveno, a ne kroz neku drugu, nema gore i nema dolje.
Ne manje neistinitom pokazuje se ona na ovome mojemu mjestu:
jer u mojem položaju dolje je kod nogu, a gore kod glave; kapi
koju nosim na glavi »dolje« je ono što je meni ‘gore’, a ono što je
meni ‘dolje’ tlu je gore. Tu je stvar i sam priznao kad piše: »Kako
god se okrenemo, biva da nerijetko isto bude i desno i lijevo.« Ali
ovo što nadodaje: »U prirodi je pak svako od toga zasebno odre-
5
10
15
