PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
369
10
je neprekidno, a ne odjelito kao broj.« Pa odmah zatim: »Crta,
prostor i mjesto neprekidni su«; što je toliko puta preuzimao Ari-
stotel u cijeloj 2. knjizi
O gibanju
i u raspravi
O
vremenu
.
I njegova je definicija vremena također Arhitina, a Simplicije
ga je od njega ovako prepisao: »Vrijeme je broj nekakva gibanja
ili pak – opće – razmak u naravi sveukupnosti.« Ovo drugo je
uporabio Židov Filon u knjizi
O
svijetu
, a prije toga Aristotel na-
dodavši samo »s obzirom na prije i poslije«. A to uistinu sama
narav broja po sebi donosi, i nije bilo nipošto teško onomu izna-
šašću pridodati taj naravni posljedak.
Također ono što stoji kod Aristotela: »I doista točka i sadrži
na neki način dužinu i određuje ju; jer ona je jednomu početak,
drugomu pak kraj« – bilo je prije Arhitino: »Kao što na ravnoj crti
točka kod koje je prijeloma biva početkom jedne crte, krajem pak
druge […]« Aristotel: »Sâmo pak ‘sad’ nastavnost je vremena,
kao što je rečeno; skupa, naime, drži prošlo i buduće vrijeme,
i uopće je vremenu međom; jer, ovomu je početak, onomu pak
kraj.« Arhita: »I tako sveudilj povezuje ono ‘sad’ bez prekida:
5
15
