PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
371
jedno za drugim dok nastaje i propada, a ipak s obzirom na lik
jedno te isto; jer svako je ‘sad’ nedjeljivo i nerastavljivo, međom
je prošlosti i početak budućnosti.«
Sve, dakle, vremenu ne samo bitno nego i po sebi pripadno,
Aristotel je prepisao od Arhite, i s njime u svemu bio istoga mni-
jenja. Kad bismo imali cjelovit spis o vremenu toga muža, [250]
bilo bi to možebit puno jasnije. I tako da su od deset općenitih
poučaka o prirodi dva prvenstvena, to jest principe stvarī i akci-
dente stvarima zajedničke, drugi stari prije Aristotela i obrađiva-
li i u predaju unosili – to smo mi, ako se ne varam, nadasve jasno
pokazali.
NEBO
Sada prijeđimo na raspravljanje o onome što je od principā
poteklo, ili je od njih sastavljeno te i odvagnimo može li se iznaći
je li barem u tim stvarima Averoesova tvrdnja
18
istinita. I ponaj-
prije se latimo svijeta i neba što ih Aristotel često naziva prvim
tijelom i prvim elementom. Njegovi su poučci ovakvi:
1. Da tijelo koje se giba kružno nije ni lako ni teško
19
po naravi.
2. Da je nenastalo i nepropadljivo.
3. Da ne raste i ne preinačuje se.
4. Da nije beskonačno.
5. Da sav svijet nije beskonačan.
6. Da ne opstoji više svjetova.
7. Da je svijet jedan i vječan.
8. Da je svijet nenastao i nepropadljiv.
9. Da je nebo netrpno i ne umara se.
10. Da ima lijevo i desno te ostale strane.
11. Da postoje mnogi dijelovi svijeta.
12. Da je svijet kuglolik.
18
Tvrdnja da je Aristotel bio prvi u gotovo svakoj znanosti.
19
Tj. budući da nije ni lako ni teško, ne giba se ni prema gore ni prema
dolje, nego uokrug.
5
10
15
20
25
