PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
321
5
dio svijeta od uvijek pokretnoga. Procjep do besmrtnosti i tijek
nastajanja zbivaju se oko Mjeseca: jer sve iznad njega i na njemu
sadrži rod bogova, a ispod Mjeseca rod zavade i prirode.« A pre-
ma kraju poglavlja još više razjašnjuje: »Dakle, budući da je svijet
pošteđen propasti i nenastao, pa nema početka nastajanja, niti će
ikad doživjeti kraja, trebaju djelatelj nastajanja u drugome i onaj
koji u samome sebi rađa biti jedan za drugoga dani. A djelatelj je
nastajanja u drugome sve ono što je iznad Mjeseca. Sunce pak u
većoj blizini primicanjem i odmicanjem mijenjajući zrak sveudilj
razmjerno hladnoći i toplini, čemu je onda posljedicom da se i
Zemlja mijenja te sve na Zemlji. Pravilno se pak odnosi i zakriv-
ljenost zodijačke polutke prema putanji Sunca; i ona je, naime,
uzrokom nastajanja. Opće je pak to raspoređaj svijeta u kojem je
jedno djelujuće, a drugo trpeće. Dakle ono što rađa u drugome
jest ono što je iznad Mjeseca, a što pak u sebi ono ispod Mjese-
ca. Ono pak što je iz njih obaju – iz uvijek kružećeg božanskog
i uvijek se mijenjajućeg nastalog – upravo je svijet.«
3
A na kraju
3. poglavlja: »O cijelom, dakle, i o sveukupnom, k tomu također
o nastajanju i propadanju koje je u njemu, o tome da tako jest i
da će svega vijeka biti – jer ovaj postoji kao sveudilj pokretan po
naravi, a ona kao uvijek trpna, i ova uvijek upravljajuća, ona pak
kao vječno upravljana – ovime sam dovoljno rekao.«
3
Petrić ponavlja taj Okelov navod na str. 392, bilj. 223., ali ga drukčije
prevodi.
10
15
20
