PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
313
15
10
5
nost. Ako bi se i reklo da je to Aristotelov nauk, bjelodano je da je
odavde preuzet. Pa i ono Aristotelovo tako reći hvastanje na kraju
8. poglavlja 1. knjige
Fizike
: »Jer, uviđanje ove naravi (dakako, po-
tencijalne naravi materije) bilo bi dokinulo sve njihovo neznanje«
– Okelov je, vidi se, a ne Aristotelov izum. Iza toga Okel nadove-
zuje: »Ponajprije pak materija, ono sveprihvatno jer svemu biva
kao opće podlagano, i stoga je prvo osjetilno tijelo potencijalno za-
ista princip.« Te zadnje riječi Aristotel je u potpunosti prenio u 1.
poglavlje 2. knjige
O nastajanju
. Ondje, naime, on ovako: »Stoga je
prvo osjetilno tijelo potencijalno princip.« Izići će, isto tako, poslije
na vidjelo, kako je Aristotel, kad je mnoge poučke baš toga Okela
odobravao, iz ove knjižice prepisao i mnogo drugo, a da u toliko-
me mnoštvu knjiga uopće nigdje nije spomenuo toga čovjeka.
Također se slagao s njime da je materija podmetnuta suprot-
nostima, jer on kaže: »To jedno, dakle, ponajprije treba biti dano,
kako bi bilo nastajanje. Kao drugo, trebaju biti suprotnosti da bi
se nastale promjene i preinake, pri čemu materija uzima na sebe
trpnje i raspoređaje.«
Lino – Orfejev učitelj
[na margini]
Da je pak materija ružna rekao je prije Aristotela Lino, Or-
fejev učitelj, od Aristotela stariji više od 1100 godina: »Ili mate-
20
