PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
303
MATERIJA
Kao prvi od principa postavio je ono što naziva
ὕλη
, materi-
ja, i još petorim imenima: ‘podmet, podmetnuta narav, podmet-
nuta supstancija, ono iz čega, narav; i dvojakom ju uspostavio:
prvom onu najrazvikaniju sveopću materiju, neobličnu, prima-
teljicu formā; drugom ono već tijelo sastavljeno iz kojega štogod
biva, kao u 7. poglavlju prve knjige
Fizike
: »Mjed ili kamen ili
zlato – podmetnuto«, iz čega, dakako, nastaje kip ili što ino. A jer
je to mnogostruko i raznoliko, ne ulazi u sadanje razmatranje.
Pobrojimo, dakle, uvjete što ih je Aristotel pridijelio onoj
prvoj materiji a leže u mnogim njegovim knjigama i mjestima
rasuti bez ikakva reda; i to u 50 knjiga o prirodi 17 uvjeta. Pa
joj tako u 7. poglavlju 1. knjige
Fizike
pripisuje ove: 1. »I jasno
je da nešto treba biti podmetnuto suprotnostima;« 2. »Podmet-
nuta narav znatljiva po analogiji«; u 9. poglavlju: 3. »Mi dakako
kažemo da su materija i lišenost različito te da je od njih jedna,
to jest materija, akcidentalno nebiće;« i malo dalje: 4. »I ova je
materija također bliska supstanciji;« 5. »Ova, naime – ostajući
podmetnut suuzrok uz formu – stvarima je što nastaju tako reći
majka;« i: 6. »Ono pak što se rodilo po svojoj naravi žudi i čezne
za njim (to jest za božanskim).« A što bi to bilo, smjesta pojašnju-
5
10
15
20
