PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 5.
297
10
5
što i propustili, kao npr. o sjećanju, o snu, o gibanju životinja, o
dijelovima za to gibanje korisnima, o mladosti i starosti, jer u tim
knjižicama on ne spominje njihove nauke, kao ni povijesti živo-
tinja, nije stoga istina da stariji nisu o tim stvarima raspravljali.
I kod Hipokrata, naime, i u Platonovu
Timeju
nešto od tih stvari
biva izlagano. Povijesti oni doista nisu napisali: zato što njima
veliki Aleksandar nije stavio na raspolaganje osamsto talenata
zlata, niti je zapovijedio da se njihovim nalozima pokorava mno-
go tisuća ljudi, kao što je zapovijedio za aristotelovce: što god bi
ovi u lovu, hvatanju ptica, ribolovu, uzgajalištima, krdima, koš-
nicama, ribnjacima i ptičnjacima doznavali i zapažali imali su
povjeravati Aristotelu da on to zapiše. Ali onima drugima nije
nedostajalo žudnje ni mara za spoznavanje prirodnih pojava; i
koliko su im sredstva dopuštala da pretražuju i po svemu ono-
dobno poznatome svijetu za volju znanja putuju, ne bi li uz mno-
ge napore i vlastite troškove doučili ono što je Aristotelu, koji je
sjedio u dokolici, tuđim sredstvima i naporima bilo donošeno. To
su činili Tal, Pitagora, Empedoklo, Anaksagora, Demokrit, [235]
Eudor, Platon; i potrošili su sve svoje bogatstvo ne bi li u Grčku
prenijeli mudrost barbarskih (kako su ih Grci zvali) naroda, kako
bi odatle Aristotel dobio ono što će pridodati tuđim izumima i
uvećati svoju filozofiju, i kako bi one nadasve nadarene autore s
onakva neznanja grdio, u kakvu će potom sâm očit postati.
15
20
