PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 5.
295
20
15
10
5
Da su i o ribama promišljali pripovijeda u 5. poglavlju: »Ima
nekih koji vele da su sve ribe ženke osim onih s ljuskama«; i ono
što u tom poglavlju prema tuđim mišljenjima ne samo o spolu
nego i o parenju njihovu te zametanju mlađi još kazuje. I nakazne
su stvorove promatrali, kao na početku 4. poglavlja: »Demokrit
je doista rekao da se nakaze rađaju zbog toga što upadaju dva
sjemena.« Boje očiju također su dospjele u njihovo motrenje, što
posvjedočuje u prvom poglavlju 5. knjige: »Pretpostavljati pak
da su, kako kaže Empedoklo, plave ognjene, a crne da imaju više
vode nego ognja […].«
Da su oni znali za istovrsne i neistovrsne dijelove pokazuje
u 2. poglavlju 3. knjige
Povijesti životinja
: »Prvo o njima valja reći
– koliko zbog drugih stvari, toliko i zato jer gdjekoji od prethod-
nika progovoriše, a istine ipak ne rekoše.« Da su pak to bili liječ-
nik Sijen Cipranin, Diogen Apolonjanin i Polibije pripovijeda u
poglavlju što tada slijedi. Da bijahu i naravi bilinā motrili prije,
očito je i iz prvo navedenoga mjesta i iz prvoga poglavlja prve
knjige, kad izlaže Empedoklova, Anaksagorina i Platonova mi-
šljenja da one imaju žudnju i osjet, kao i njihove tvrdnje da su po
srijedi životinje, i da imaju
νοῦν καὶ γνῶσιν
, »um i spoznaju« i
disanje te da se među njima nađe također žensko i muško.
Sve u svemu, Aristotel je zbog tolike množine dokaza po-
svema raskrinkan: mnogo je prije Aristotela u zemlji Grčkoj bilo
motriteljā prirodnih pojava i pisacā i nema malne ničega što je
dospjelo u Aristotelovu obradbu, a da oni o tome nisu već bili
raspravljali. S njima je on u mnogočemu suglasan; pa ako su ne-
25
