PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 5.
285
5
zadnjemu poglavlju: »No svejedno neki kažu da se u oblacima
rađa oganj, a za nj pak Empedoklo veli da je ono od Sunčevih
zraka što biva zarobljeno; a Anaksagora da je ono od gornjega
etera što on naziva ognjem jurećim odozgor nadolje.« Da su oni
raspravljali i o dugi naznačuje u 2. poglavlju 3. knjige: »Za dana,
dakako, nastaje duga, noću pak, od mjesečine, kako stari mišlja-
hu, nije je bivalo.«
Iz tih svjedočanstava neka se uoči kako su svi stari poznavali
i zapisivali
trpnje
meteoroloških pojava i parā. Uočio je i Empe-
doklo na koji način vlažno pomiješano sa suhim biva uzrocima
skrutnjivanju u tijela. Svjedoči to isto Aristotel u 4. poglavlju one
knjige koja se svagdje naziva
Meteor
a mi držimo da ju valja na-
sloviti
O djelovanju elemenata
ili
O čvrstim tijelima
: »Vlažno, naime,
uzrokuje suhomu da bude određeno, pa oboje obojemu poput
ljepila biva, kako je Empedoklo pjevao u
Fizici
slijepivši brašno
vodom.« I dušu su promatrali te istraživanjem iznašli mnoge i
raznolike poučke o njoj: njihovu pobijanju Aristotel posvećuje ci-
jelu prvu knjigu
O duši
, tako da nikako nije potrebno iz nje amo
prenositi nikakva svjedočanstva.
Razmišljali su isto tako i o osjetilima te njihovu broju: tvrdi to
Aristotel u 2. poglavlju knjige
O osjetu
: »Ondje pak u tijelu gdje
su osjetila prikladna neki ih uistinu traže, shodno elementima
tijelā; a ne nalazeći ih, u četiri, iako ih je pet, žarko žude svesti
peto.« Da su se bavili i vidom biva jasno iz istoga poglavlja kad
pobija mišljenja Empedoklova, Platonova i Demokritova. Da su i
10
15
20
25
