PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 5.
281
20
15
onda se i ona druga.« I u 8. poglavlju: »Budući da je sve jedno
iz drugoga nastalo, kako i oni pređašnji kažu […].« Isto je tako
u devetom poglavlju podsjetio na to da su uvidjeli kako topline
treba za rastakanje, a studeni za skrućivanje: »Kako je, dakle, po
prirodi, štono vele, da ono toplo rastače, a ono hladno skrućuje te
da svako pojedino od inoga jedno djeluje drugo pak trpi, iz toga,
tvrde, i po tome sve ostalo i nastaje i propada.«
Da su starinci motrili i nebeske pojave dostatno se pouzdano
zna s početka dotičnih Aristotelovih knjiga kad kaže: »Preosta-
je da se razmotri još ponešto od te metode što ga pređašnji na-
zivahu meteorologijom.« Da su oni poznavali i ognjevite trpnje
jasno je iz 4. poglavlja: »Isto tako i komete te one što ih neki zovu
bakljama ili jaricama […].« U 6. poglavlju izlažući o kometima
kaže: »Kao prvo, dvojbe glede onoga što su drugi rekli […].« I
pobija tu mišljenja Anaksagore, Demokrita, gdjekojih pitagoro-
vaca, Hipokrata Hijanina i njegova učenika Eshila. I o Mliječnoj
stazi kazuje mnijenje pitagorovaca te Anaksagorino i Demokri-
tovo: »Progovorimo prethodno također [232] što su drugi o tome
prvo rekli.« U 9. poglavlju govoreći o pari: »Stoga, ako su pret-
hodnici zagonetno govorili o Okeanu, možda su govorili o onoj
rijeci što optače zemlju.« Naznačuje da su dobro znali za tu na-
5
10
