PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 5.
273
koji govore kako ima neko nebesko desno i lijevo, poput onih
koji se nazivaju pitagorovcima – jer takav je u njih govor.«
Da su i o biti zvijezda drugi prije njega učeno razmišljali
prenosi u 7. poglavlju: »Kao što, naime, oni koji vele da postoje
ognjevite stvari tvrde to zato što kažu kako je ono što je gore
– oganj.« U sljedećem poglavlju također piše kako je nauk drugih
bio da je njihov oblik okrugao, što i sâm misli: »K tomu, budući
da su zvijezde kuglolike, kao što vele i drugi, a i mi priznajemo
reći […].«
Isto tako da su položaj i gibanja planeta motrili Egipćani i
Babilonci iznosi u 12. poglavlju: »Slično, naime, o ostalim zvijez-
dama kažu oni koji su ih od davnine motrili silne godine – Egip-
ćani i Babilonci; od njih imamo mnogo dokaza o pojedinačnim
zvijezdama.«
I glede položaja Zemlje u 13. poglavlju kazuje da su pitago-
rovci imali mišljenje suprotno ostalim filozofima: »Dakle, o njezi-
nu položaju nemaju svi isto mišljenje, no da je smještena u sredi-
štu tvrdi najviše onih koji god kažu da nebu ima kraja; suprotno
govore Italci zvani pitagorovcima.« I izlaže ondje Platonove, De-
mokritove, Empedoklove, Anaksimenove nauke i o položaju i o
stajnosti i o gibanju i o obliku što ih je sve i sām slijedio.
O elementima pak u prvoj knjizi drži predavanje o mišljenji-
ma starih glede elemenata; neki su od njih, kaže, njima [elemen-
5
10
15
20
