PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 5.
267
15
budući, naime, da ono toplo i ono hladno i svako pojedino od toga
jest, tê stvari po nužnosti jesu i bivaju i klice puštaju. I doista, ako i
navedu koji drugi uzrok, tek dotaknuvši ga od njega odustanu.«
Prema tomu, sve su uzroke i principe filozofi prirode stariji
od Aristotela i poznavali i raspravili. A ako nisu kao Aristotel
– nisu kako stvar stoji – to se više ne tiče iznalaženja, nego usa-
vršavanja, što ćemo poslije marno pretresti. I sve zajedničke ak-
cidente kojima se Aristotel pozabavio oni su također razmotrili:
gibanje, beskonačno, mjesto, prazninu, vrijeme. O gibanju se to
doznaje od njega samoga u 2. poglavlju 3. knjige
Fizike
: »Da je
pak ispravno rečeno, jasno je i iz onoga što drugi o njemu kažu.«
A malo zatim: »I ne govore o njemu ispravno oni koji drukčije re-
koše.«
2
O beskonačnome pak ovako svjedoči u 4. poglavlju: [229]
»Svi, naime, za koje god se čini da su se dostojno dotaknuli ove
filozofije, sastavili su govor o beskonačnome i svi ga postavljaju
kao neki princip bićā.« Na koji su pak način sastavili taj govor, na
to se osvrće u ovom i u sljedećim dvama poglavljima.
O mjestu pak u prvom poglavlju 4. knjige
Fizike
: »Do sada,
opet, imamo to da o njemu drugi nisu niti postavili početnu dvoj-
bu niti iznašli neko rješenje.« Toj tvrdnji, čini se, posve suprotnu
zapisao u 2. poglavlju: »Svi, doduše, kažu da sâmo mjesto jest ne-
što. Što pak ono jest jedini je taj prionuo reći«: Platon, naravno.
Kako, dakle, može biti istina da prije njega nitko o mjestu nije po-
stavio početnu dvojbu niti išta otkrio ako su svi govorili da ono jest
nešto, a Platon je definirao i što ono jest? A u istom onom prvom
poglavlju u kojem je to bio zanijekao, ovako piše: »K tomu, oni koji
2
Izgleda da se Petrić zabunio – navodi Filopona, a kaže
mox
kao da
navodi Aristotela.
5
10
20
25
