PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 5.
269
15
10
5
uvjeravaju da praznina postoji, ti govore o mjestu.« A da je i Ze-
non prethodno dvojio o mjestu i sâm tvrdi u 3. poglavlju: »To pak
bijaše Zenonova dvojba: ako mjesto jest nešto, u čemu će ono biti?«
To bi protuslovlje mogli razriješiti drugi, od nas oštroumniji.
O praznini su također prije njega raspravljali i drugi, kao što
on sâm svjedoči u 6. poglavlju iste knjige: »Početi pak valja ovo
motrenje prihvaćajući što govore oni koji tvrde da postoji [pra-
znina], pa opet što govore oni koji poriču da ona postoji, a kao
treće, opća mišljenja o tome.« Među poricateljima izvješćuje da
su bili Anaksagora i Meliso; među povlađivateljima pak Demo-
krit, Leukip i Ksut i mnogi drugi prirodoslovci.
A da su se stariji filozofi i vremenom bavili pokazuje u 10.
poglavlju: »Što je pak vrijeme i kojē je ono naravi jednako je ne-
poznato i iz predaje i iz onoga što smo prije ovlaš prošli. Jedni,
naime, za nj vele da je gibanje sveukupnosti, a drugi da je sferič-
na putanja sáma.«
Prema tome, da su se filozofi prirode bavili svim tim zajed-
ničkim akcidentima postalo je jasno temeljem vlastitih Aristote-
lovih svjedočanstava.
Da su se bavili i motrenjem neba on sâm svjedoči, u 3. po-
glavlju 1. knjige: »Čini se, naime, da su i naziv – predavan od
20
