PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 5.
277
10
5
dokla,« i »On doista kaže da su oganj, zemlja i ono što je s njima
zajedno uređeno, elementi tijelā, i da je sve od njih sastavljeno.«
Za toga Empedokla u 4. poglavlju prve knjige
Mudrosti
kaže da
je bio prvi koji je uveo ova četiri elementa: »K tomu prvi je naveo
ona četiri elementa za koja se kaže da su u formi materije.« Je li
pak to istina doznat će se u nekoj od sljedećih knjiga. Da je bilo i
onih koji su govorili o načinu njihova nastajanja jednih iz drugih
naznačuje u 7. poglavlju: »Nanovo, dakle, valja pogledati [231]
kakav je način njihova uzajamna nastajanja: je li onako kako go-
vore Empedoklo i Demokrit, ili kako oni koji razrješuju u povr-
šja.« Da su se oni bavili i oblikom elemenata pokazuje kada se u
cijelome tom i u 8. poglavlju prepire s njihovim naucima glede
oblikā. Oni starinci prepirahu se isto tako o težini i lakoći, na što
podsjeća u 1. poglavlju 2. knjige: »Pogledavši, dakle, prije ono
što su drugi govorili […].« Time se bavi u cijelom 2. poglavlju.
Pače, da su i gibanje elemenata prema gore i prema dolje zapa-
zili, te da su mu oni i uzrok tražili zna se iz 3. poglavlja: »Prvo
pak prozborimo dvoumeći glede onoga o čemu se ponajviše neki
dvoume: zašto jedna tijela streme uvis, druga pak prema dolje,
shodno prirodi, a neka druga, opet, i prema gore i prema dolje.«
U 6. poglavlju pobija Demokritovo mišljenje o toj stvari, a sâm
na početku prve knjige
O nastajanju
svjedoči da su oni promi-
šljali nastajanje i preinačivanje: »Od starinaca pak jedni kažu da
je preinaka ono što se naziva jednostavnim nastajanjem, drugi
da je preinaka jedno, a nastajanje nešto drugo.« A da su to bili
Empedoklo, Anaksagora, Leukip i Demokrit pojašnjuje u cijelom
15
20
25
