PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 5.
283
10
5
rav pare. Govoreći također o tuči u 12. poglavlju, ukratko ubire
mišljenje nekih: »Ali ne onako kako oni kažu […].« A malo niže,
držeći govor o kiši, kori Anaksagoru: »To isto se, naime zbiva na
način suprotan onome što kaže Anaksagora.« Da su, osim toga,
pređašnji vjetrove istraživali vidljivo je u 13. poglavlju: »Ima ne-
kih koji govore da ono što se zove zrakom jest pokrenut i strujeći
vjetar«; i još toga što ondje slijedi. Isto tako o rijekama: »Slično
pak, čini se nekima, stvar stoji glede nastanka rijekā.« Pa opet ne
mnogo poslije: »Kao što neki kažu […].« Nakan govoriti o moru
na početku druge knjige, ovako ocjenjuje mišljenja starih: »Sta-
rinci, doduše, i oni koji se bave bogoslovljima prikazuju njegove
izvore.« Zatim: »Oni mudriji pak na temelju ljudske mudrosti
prikazuju njegovo nastajanje.« I navodi ondje uzrok slanosti po
njihovom mišljenju: »Neki od njih vele da Zemlja, Suncem za-
grijana, biva poput znoja i da je zato slana«; i ono što u trećem
poglavlju donosi iz učenja Demokritova i drugih. O potresu u
sedmom poglavlju: »Postoji pak ovo što je predajom došlo sve
do ovoga vremena – troje od trojice: Anaksagora Klazomenja-
nin i prije Anaksimen Milećanin javno se izjasniše, a poslije njih
Demokrit Abderićanin.« Njihova učenja o munji i gromu iznosi
malo niže, dok Empedoklovo i Anaksagorino mišljenje kazuje u
15
20
