PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 5.
279
15
5
tom poglavlju. U sljedećem pak veli da se Platon i drugi nisu ba-
vili ničim drugim do li nastajanjem elemenata; na koji pak način
nastaju meso i kosti da nisu ništa rekli, kao ni o preinačivanju i
povećavanju: »Uopće pak, osim o onome što se javlja na površju,
nitko nije ni o čemu raspravljao doli Demokrit.«
A da je bavljenja djelovanjem i trpnjom bilo prije njega podsje-
ća u 6. poglavlju: »I doista svi – i oni po kojima se elementi nastaju
i oni koji za razlučivanjem i za spajanjem onoga iz elemenata po-
sežu, kao i za djelovanjem i trpnjom […].« I pohvaljuje Diogena s
kojim bi tobože bio istoga mišljenja: »I ispravno to kaže Diogen,
jer, kad ne bi sve od jednoga bilo, ne bi ni djelovanja i trpnje jednih
prema drugima bilo«; a u 7. poglavlju: »Od ranijih smo prihvatili
uzajamno podsuprotne iskaze.« Na koji pak način pojedini tvrde
da nastaju djelovanje i trpnja razlaže u tom istom i u 8. poglavlju.
Da su i o miješanju raspravljali pokazuje u 10. poglavlju:
»Nemoguće je, naime, da štogod bude jedno s drugim pomiješa-
no, kao što neki tvrde.« Ondje se pojašnjuje i način, a također i u
3. poglavlju knjige
O osjetu
. A to da elementi uzajamno prelaze
jedni u druge, iako je u 6. poglavlju 2. knjige rekao da je Empe-
doklo to poricao, ipak u sljedećem poglavlju kaže da su to neki
drugi mislili: »Dakle, što se tiče elemenata od kojih su sastavlje-
na tijela – za koja god se čini da im je nešto zajedničko, ili da se
mijenjaju jedna u druga – nužno se, ako se jedno od tih zbude,
10
20
