PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 8.
527
15
5
Aristotel skovao cijeli nauk da ne postoji povratak od lišenosti
k imanju, koji je dogradio u poglavlju o oprjekama i drugdje.
Isto tako ono o čemu naširoko raspravlja u 1. knjizi
Meteorologije
o izmjenama zemalja, mora i rijeka, od Okela je posuđen argu-
ment iz 3. poglavlja: »Propadanja i nasilne promjene nastaju na
dijelovima zemlje kad [280] se izlije drugi dio mora, nekad pak
kad se zemlja proširi i raširi, od vjetrova i voda koje neprimijeće-
no navale. No potpuno propadanje uresa oko Zemlje niti se već
dogodilo, niti će se ikad zbiti.«
A ono što kaže na početku iste 1. knjige
Meteorologije
o po-
vezanosti gornjih s donjim tijelima od pitagorovca je Damipa:
»Drukčije se naime ne bi mogla očuvati cjelina i sveukupnost,
kad rodivo ne bi imalo vezu s božanskim, a sveudilj trpno sa
sveudilj se gibajućim.«
Također i ono da je cjelina prije dijelova, bilo je u knjizi
O
sreći
Hipodama Turijca: »To slijedi, jer je po naravi da cijelo bude
prije dijela, a ne dio prije cijeloga.«
Aristotel je često naučavao da je beskonačno bez početka i
kraja, ali to je on ukrao iz
Parmenida
: »Beskonačno je, dakle, jedno
ako nema ni početka ni kraja.«
10
20
