Franciscus Patricius: Discussionum peripateticarum tomus secundus (Liber V-VIII) - page 269

PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 8.
517
15
u istom
Fedonu
, kad je dugim govorom napao Anaksagoru: »Či-
nilo mi se naime da uzvišeno zna uzroke svake pojedine stvari.«
Isto tako u
Menonu
i na mnogim drugim mjestima.
Također u istom
Fedonu
veli da filozof mora ljubiti istinu pri-
je svega ostaloga: »A vi, ako meni povjerujete, malo mareći za
Sokrata, a za istinu mnogo više.« A u 10. knjizi
Države
piše: »Jer
nipošto ne valja čovjeka častiti više nego istinu.« Iz tih je mjesta
očito preuzeto ono što piše u 6. poglavlju 1. knjige
Nikomahove
:
»Činilo bi se da je bolje i da treba radi spasa istine čak i vlastito
žrtvovati, pogotovo zato što smo filozofi; jer iako nam je oboje
drago, sveto je davati prednost istini.«
Ali i ono također Pasikratovo: »Kao što u svačemu ima bitka,
tako u svačemu ima i istine,« stoji u
Teetetu
: »Je li moguće da do
kakve istine dopre onaj koji ne dopre i do kakve supstancije?«
»Kažemo li naime da nije dano dosegnuti istinu nekome kojemu
nije [dano dosegnuti] supstanciju.« I u 9. knjizi
Države
: »Ako je
istine manje, [manje je] i supstancije«.
Ono pak što je Aristotel tvrdio u 2. poglavlju 1. knjige
Mudro-
sti
[kad piše] da je znanost o Bogu najčasnija i najsigurnija, onaj
5
10
1...,259,260,261,262,263,264,265,266,267,268 270,271,272,273,274,275,276,277,278,279,...372
Powered by FlippingBook