PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 8.
515
10
5
To da je vid također najizvrsnije među osjetilima jer najviše
doprinosi znanju, bilo je prije [njega] Platonova misao u
Timeju
:
»Vid nam je uistinu po mom mišljenju postao uzrokom najveće
koristi jer, iako se sada drže govori o sveukupnosti, nijedan ne
bi izrekli oni koji nisu bili vidjeli ni zvijezde ni Sunce ni nebo;
sada pak, kad su već viđeni i dan i noć te mjeseci i godišnji op-
hodi, izmisliše broj i pojam vremena i pridoniješe istraživanju
cjelokupne prirode; time smo stekli rod filozofije, od kojega nam
veće dobro niti dođe niti će ikada doći kao dar bogova ljudskom
rodu.«
U istoj knjizi, u 2. poglavlju, Aristotel drži da ljudi počinju
filozofirati zbog divljenja. To je prije [njega] Platon [napisao] u
Teetetu
: »Ponajviše je naime filozofu svojstven taj doživljaj: diviti
se – jer nema drugoga principa filozofiji mimo ovoga.«
Također ono što se nalazi u knjižici ili Aristotela ili Pasikra-
ta Rođanina, koja nosi naslov ‘Manja alfa’: »Ima pravo filozofi-
ju nazivati znanost motriteljica istine.« Malo zatim: »A istinu ne
znamo bez [znanja] uzroka.« Oboje je Platonovo: jedno u
Fedonu
,
u osobi filozofa: »Da ne bismo možda dovoljno postigli ono za
čime težimo, kažemo pak da je to istina sama.« Ista je misao u 5.
knjizi
Države
: [278] »’Hoćemo li, dakle, sve te i druge od nekih ta-
kvih: matematičare i one koji su vješti zvati filozofima?’ ‘Nikako,
velimo, nego naličnima na filozofe.’ ‘A koje zoveš, reče, istinskim
filozofima?’ ‘One, rekoh, koji vole motriti istinu.’« Drugo [navodi]
15
20
