PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 8.
525
kako je Platon rekao gore [navedenim] riječima. Nije teško shva-
titi koja je od [tih] dviju misli istinitija. A to što je Aristotel osjet
tu nazvao gibanjem, isto je tako u
Filebu
već bio učinio Platon,
govoreći o istoj stvari: »Opet to gibanje, nazivajući ga osjetom.«
O djelatnom uzroku Aristotel raspravlja u 2. knjizi
Fizike
i na
mnogim drugim mjestima, a Platon je već bio to učinio u
Sofistu
,
Filebu
i
Hipiji većem
. I jedan i drugi preopširno pa neću to ovamo
dokono donositi. Ako bi netko to želio pojedinačno razmotriti,
neka posegne za dotičnim mjestima.
Ono pak što je onaj [Aristotel] u 3. knjizi
O gibanju
u dugačkoj
raspravi ustvrdio da je nebo prvo gibljivo i uzrok drugih gibanja,
to je Platon s malo riječi pokazao u
Državniku
: »Sama sebe okre-
tati gotovo nikomu nije moguće, do li onomu koji je predvodnik
svih pokretača.«
Također i onaj Aristotelov nauk o gibanju što se odvija oko sre-
dišta bio je Platonov u
Parmenidu
: »Nije li, dakle, nužno da kružno
gibanje započne nad središtem?« Aristotel je pak naučavao da je
nebo u istom stanju uvijek ostajalo, a isto je naučavao i Lukanac
Okel prije njega: »Cjelokupnost pak i sveukupnost ne daje nam iz
sebe takav nagovještaj; ne vidimo naime da je nastala niti se ikad
promijenila bilo na bolje ili na gore, ili da se smanjila, nego sveudilj
prema istom i na isti način traje i jednaka je i slična sama sebi.« Ovo
malo Okelovih riječi Aristotel je dalje slijedio u dugoj raspravi i na
mnogimmjestima, kako bi se činilo da je on sâm smislio taj nauk.
Jednako tako i onaj drugi nauk, da ne postoji ništa izvan neba,
također je Okelovo: »Izvan sveukupnosti nema ničega.« Njego-
vo je također: »Nema njima povratka u prijašnju dob.« Odatle je
5
10
15
20
25
