PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 8.
533
20
15
10
5
A što je kod Aristotela trojak rod dobara: duše, tijela i vanj-
skih stvari, stoji već prije u
Gorgiji
,
Državi
, [281]
Zakonima
i dru-
gdje te kod mnogih pitagorovaca.
Vrline su tijela, kako uči Aristotel u 1. knjizi
Retorike
, ljepota,
snaga, sposobnost za borbu – gotovo isto stoji u 1. knjizi
Zako-
na
i često i drugdje. U 3. poglavlju 2. knjige
Retorike
kaže da su
starci škrti – isto je i kod Platona u 8. knjizi
Države
: »Kad postaje
stariji, sveudilj da je sve skloniji imati udjela u naravi koja ljubi
novac.« A što ondje Aristotel piše u 10. poglavlju: »Ako je doista
zavist neka bol zbog očita uspijevanja za koje kaže da su ‘dobra
bližnjih’, bol ne na kakvu korist sebi, nego zbog onih bližnjih.«
– postoji u
Filebu
na suprotan način: »’Rečenu dakle imenicu ‘za-
vist’ ne bi li je odredio kao neku bol duše, ili na koji način?’ ‘Na
taj način.’ ‘No, onaj koji zavidi pokazat će se naime kao onaj koji
se raduje nevoljama susjeda.’«
Definicija stida
[na margini]
U 6. poglavlju ovako definira stid: »Stid neka doista bude
stanovita bol i uzrujanost u svezi s onim nevoljama za koje se
čini da se odnose na sramotu«; to stoji u
Eutifronu
: »Kad ima net-
ko da se zbog nečega stidi i srami, ne boji li se on i plaši ujedno
glasine da je počinio zločin?« A o strahu Aristotel kaže: »Neka
