PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 8.
531
10
5
umnosti nisu dostojni imati zajedništva s drugima i koji imaju
snagu tijela dostatnu za radove; oni doista prodajući uporabu
tijela, nazivajući tu plaću nadnicom, zovu se, kako ja bar mislim,
nadničari.« Jer to što kaže da ih ne valja prihvaćati u zajednicu s
građanima, budući nikako nisu snažni umomnego tijelom, gotovo
je isto kao da kaže da su oni robovi građanima. A ono Aristotelovo
u 2. poglavlju 2. knjige: »Ali biva naime hvaljeno to da se može
vlast obnašati i vlast podnositi te da je svojstvo valjana građanina
moći zapovijedati i moći se pokoravati«, Platon je bio rekao u 1.
knjizi
Zakona
: »Jer da u onih koji to misle nema, čini se, odgoja za
čovjeka željna i voljna postati dovršenim građaninom koji zna
zapovijedati i zapovijedima se pokoravati s pravednošću.«
Ono što se isto tako tada spominje odmah na početku
Niko-
mahove
[
Etike
] da sve teži za nekim dobrom, nalazi se u
Gorgiji
:
»Učinilo nam se naime da nam je sve činiti poradi nekoga od
dobara.« I potom: »Svrhom je svih djelovanja ono dobro i poradi
njega valja činiti sve ostalo.« Kad kaže »sve«, doista uključuje i
vještine i načine i djelovanja i izbore koje je on pojedinačno nabro-
jio. Isto se nalazi i u
Hiparhu
: »Svi žele ono dobro i uvijek.« A ono
što kaže u istoj knjizi
Nikomahove
[
Etike
], u 3. poglavlju: »Svatko
valjano prosuđuje ono što spoznaje i valjan je tomu sudac«, stoji
i u Platonovu
Lahetu
: »Mislim naime da znanjem treba prosuđi-
vati, a ne množinom, ono što ima biti dobro prosuđeno.«
15
20
