PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 8.
523
20
10
prema gore, pa stoga doista i meteorolozi [znalci višnjih stvari],
Hermogene, kažu da čisti um silazi.«
O trpnom umu Aristotel ima u 4. poglavlju 3. knjige
O duši
:
»Treba pak, kao i na pločici na kojoj nije zbiljski ništa napisano,
da se upravo to događa u umu,« a uzeto je to iz
Teeteta
, premda
s nazivom
ἐκμαγεῖον
izmijenjenim u
γραμματεῖον
. Oba naime
naznačuje pločicu ili povošteno računalo na kojem se u ono
doba pisalo: »Doista meni za volju – poradi razgovora – da u
našim dušama ima voštana pločica.« I malo dalje: »I na nju kao
znakove pečatnjaka urezujući što god htjednemo zapamtiti od
onoga što smo vidjeli ili čuli ili smo sami smislili, podvrgava-
jući i to osjetima i promišljanjima da bi se utisnulo.« To si je
mjesto Aristotel prisvojio također u knjizi
O
pamćenju
: »Uisti-
nu je bjelodano da je to nešto što biva po osjetu u duši i dijelu
tijela koji ga ima, da tu trpnju valja poimati kao neku sliku; tu
trpnju za čije imanje kažemo da je pamćenje.
6
Jer ono gibanje
koje nastaje utiskuje kao neki lik osjet, kao oni što pečate prste-
nima.« Usporede li se ta mjesta s prethodnima i sljedećima, bit će
jasno da su posve ista i po mislima i po mnogim riječima, prem-
da Aristotel kaže da postoji samo pamćenje osjetā, a ne i mislī,
6
Uistinu je bjelodano da treba misliti nešto takvo što nastaje na teme-
lju zamjećivanja [osjeta] u duši i dijelu tijela koji je ima, kao neku sliku, tu
trpnju čije je svojstvo pamćenje.
5
15
