PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 8.
519
[Platon] je prije bio rekao u
Parmenidu
ovim riječima: »Ne možeš
reći da itko drugi osim boga ima najtočniju spoznaju.«
I ono također što naučava u 2. poglavlju 1. knjige
O
biću
da
su jedno i biće isto: »I ništa drugo nije jedno nego biće«, i »Koliko
god je vrstā jednog, toliko je i bića,« stoji u
Parmenidu
: »Niti se,
naime, biće odvaja od jednog, niti jedno od bića, nego su izjedna-
čeno oba, uvijek postojeća kod svega.«
No i opis Boga koji se nalazi u 7. poglavlju 4. knjige
Mudrosti
:
»Kažemo da je Bog živo biće, vječno, najbolje«, nalazi se djelo-
mično u
Eutidemu
: »Nisu li, kaže, također živa bića ti bogovi?«
Naime, izlišno bi bilo navoditi mjesta o tome da je Bog kod Pla-
tona vječan i najbolji. No, cjelovitije je kod Speuzipa: »Bog je
besmrtno živo biće, samodostatno za blaženstvo.«
SUPROTNOSTI
Kod Aristotela i svih peripatetičara ona slavna izreka da su-
protnosti ne postoje u istom subjektu istovremeno, stoji u
Gorgiji
:
»Ali ako su te stvari međusobno suprotne, nužno je da se su-
5
10
15
